Vesti » Politika 04.07.2008
Američki prijem bez visokih zvanica
Kod Kamerona Mantera nisu došli ni predsednik Tadić ni premijer Koštunica. – Svirana i himna „Bože pravde”, a ambasador delom govorio na srpskom
Politika petak, 4. jul 2008.
Prijemu povodom 4. jula, Dana nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država, u rezidenciji ambasadora prvi put posle nekoliko godina nisu prisustvovali najviši državni zvaničnici Srbije – ni predsednik ni premijer, a među nekoliko stotina zvanica bilo je samo dvoje ministara iz odlazeće vlade – Mlađan Dinkić i Snežana Samardžić-Marković.
„SAD žele da nova vlada koju će Srbija uskoro dobiti ispuni obećanja o evropskoj budućnosti data građanima”, izjavio je američki ambasador Kameron Manter obraćajući se prisutnima posle intoniranja himni „Barjak prošaran zvezdama” i „Bože pravde” i govoreći delom i na srpskom jeziku.
Manter je kazao da su SAD i Srbija zajedno prošli kroz teška vremena, ali da „svi teški trenuci, pa čak i neslaganja ne mogu izbrisati dugu istoriju prijateljstva i zajedničku težnju ka demokratiji i slobodi, ni nastavak tog prijateljstva”.
Trudeći se da dokažu „dugu istoriju prijateljstva”, kako ju je opisao ambasador, američke diplomate su pored ulazne staze postavile fotografije nedavnih humanitarnih akcija u kojima su učestvovale, ali i slike oborenih američkih avijatičara s kraja Drugog svetskog rata koje su spasli četnici generala Dragoljuba Mihailovića i kasnije preko piste u Pranjanima prebacili na slobodu.
Prijemu su prisustvovali predstavnici većine političkih stranaka, izuzev Srpske radikalne stranke, pa su tako viđeni i Oliver Dulić, Ružica Đinđić, Srđan Šaper i Branko Radujko iz Demokratske stranke, Branko Ružić, Aleksandar Antić i Dušan Bajatović iz SPS-a, Dragan Marković iz Jedinstvene Srbije, Čedomir Jovanović iz LDP-a, Vuk Drašković iz SPO-a, Nenad Čanak iz LSDV-a, Nenad Popović, Milan Parivodić i Aleksandar Simić iz DSS-a, te bivši premijer Zoran Živković i bivši ministar policije Dušan Mihajlović.
Na travnjaku rezidencije ćaskali su predstavnici Albanaca sa juga centralne Srbije Riza Halimi i Šaip Kamberi, ambasadori Velike Britanije, Rusije, Nemačke, Izraela, bivši američki ambasador Vilijam Montgomeri, bivši savetnik predsednika Srbije Leon Kojen, kao i dobar deo srpskih bogataša. Među njima Miroslav Mišković i Željko Mitrović, koje je prethodni američki ambasador Majkl Polt stavio na „crnu listu”, zabranivši im ulazak u Sjedinjene Države, Milan Beko, Toplica Spasojević i Vojin Lazarević.
U SAD se Dan nezavisnosti slavi 4. jula, jer je na taj dan 1776. godine u Filadelfiji potpisana Deklaracija o nezavisnosti, kojom su se predstavnici 13 britanskih kolonija u Severnoj Americi obavezali da će uspostaviti novu državu, a nezavisnost je izvojevana posle šest godina rata sa Britanijom.
Prijem je održan dan pre godišnjice, jer je, kako saznajemo, ambasador Manter želeo da zaposlenima u ambasadi omogući da provedu produženi vikend sa porodicama.
S. R.
[objavljeno: 04/07/2008]
„SAD žele da nova vlada koju će Srbija uskoro dobiti ispuni obećanja o evropskoj budućnosti data građanima”, izjavio je američki ambasador Kameron Manter obraćajući se prisutnima posle intoniranja himni „Barjak prošaran zvezdama” i „Bože pravde” i govoreći delom i na srpskom jeziku.
Manter je kazao da su SAD i Srbija zajedno prošli kroz teška vremena, ali da „svi teški trenuci, pa čak i neslaganja ne mogu izbrisati dugu istoriju prijateljstva i zajedničku težnju ka demokratiji i slobodi, ni nastavak tog prijateljstva”.
Trudeći se da dokažu „dugu istoriju prijateljstva”, kako ju je opisao ambasador, američke diplomate su pored ulazne staze postavile fotografije nedavnih humanitarnih akcija u kojima su učestvovale, ali i slike oborenih američkih avijatičara s kraja Drugog svetskog rata koje su spasli četnici generala Dragoljuba Mihailovića i kasnije preko piste u Pranjanima prebacili na slobodu.
Prijemu su prisustvovali predstavnici većine političkih stranaka, izuzev Srpske radikalne stranke, pa su tako viđeni i Oliver Dulić, Ružica Đinđić, Srđan Šaper i Branko Radujko iz Demokratske stranke, Branko Ružić, Aleksandar Antić i Dušan Bajatović iz SPS-a, Dragan Marković iz Jedinstvene Srbije, Čedomir Jovanović iz LDP-a, Vuk Drašković iz SPO-a, Nenad Čanak iz LSDV-a, Nenad Popović, Milan Parivodić i Aleksandar Simić iz DSS-a, te bivši premijer Zoran Živković i bivši ministar policije Dušan Mihajlović.
Na travnjaku rezidencije ćaskali su predstavnici Albanaca sa juga centralne Srbije Riza Halimi i Šaip Kamberi, ambasadori Velike Britanije, Rusije, Nemačke, Izraela, bivši američki ambasador Vilijam Montgomeri, bivši savetnik predsednika Srbije Leon Kojen, kao i dobar deo srpskih bogataša. Među njima Miroslav Mišković i Željko Mitrović, koje je prethodni američki ambasador Majkl Polt stavio na „crnu listu”, zabranivši im ulazak u Sjedinjene Države, Milan Beko, Toplica Spasojević i Vojin Lazarević.
U SAD se Dan nezavisnosti slavi 4. jula, jer je na taj dan 1776. godine u Filadelfiji potpisana Deklaracija o nezavisnosti, kojom su se predstavnici 13 britanskih kolonija u Severnoj Americi obavezali da će uspostaviti novu državu, a nezavisnost je izvojevana posle šest godina rata sa Britanijom.
Prijem je održan dan pre godišnjice, jer je, kako saznajemo, ambasador Manter želeo da zaposlenima u ambasadi omogući da provedu produženi vikend sa porodicama.
S. R.
[objavljeno: 04/07/2008]
Preuzeto sa sajta politika.co.yu »
Povezane vesti
I dan srpske (ne)zavisnosti
Glas javnosti petak, 4. jul 2008.
Proslava bez državnog vrha
Večernje novosti petak, 4. jul 2008.
Hvala vam što verujete u budućnost Srbije
Danas petak, 4. jul 2008.
Oglasi
Vesti dana
©2008 Naslovi



Komentari
Bruka jedna.
Otići u goste kod onoga ko ti je decu ubijao bombama! ko ti otima komadinu imovine! Pa zar nije bruka!? Zar za čašu konjaka, viskija, komad ćuretine... Pobogu koliki smo nisko pali!
Ne mešam ja ništa, nego samo poredim kako su se Nemačka i Japan posle poraza u drugom svetskom ratu okrenuli budućnosti i prosperitetu za svoje građane i kako su sarađivali sa onim ko im je bacio nuklearku da bi danas Sony i Toyota vladali Amerikom, a mi bi, po nekima, trebali da se durimo i dalje jer su nas pre 9 godina dva meseca bombardovali i da se davimo i dalje u ovoj jazbini sami i izolovani i da glumimo neki ponos sa 200 evra u džepu.
Žrtve su naravno neizbrisive, ali pominjati, a samim tim zloupotrebljavati, smrt jedne devojčice kada god se pomene SAD je žalosno za te koji to rade... I niže su pali ti koji o tome pišu, kao ovaj grom gore, nego oni koji idu na koktel u ambasadu SAD-a na njihov državni praznik.