Ana Ahmatova: Lotova žena

I pravednik s Božjim poslanikom krenu u goru crnu, sjajan i ogroman, a nemir jasno prozbori kroz ženu: još nije kasno, baci pogled poman na kule crvene Sodome rođene, trg gdje si pjevala, na dvor gdje si prela, na prazne prozore te kuće uzvišene gdje mužu milom djecu si donijela. Pogleda; smrtnom okovane bolju, gledati njene oči nisu mogle, i prozirnom se tijelo stvori solju, prirastoše joj k zemlji brze noge. Od koga bit će oplakana ta žena, zar tako malim se