BBC vesti na srpskom

Didije Drogba: Kako je napadač Obale Slonovače pomogao da se zaustavi građanski rat u njegovoj otadžbini

Etiketa „zlatne generacije" može da bude teško breme za nositi, ali sastav Obale Slonovače je bio baš to.

BBC News 07.04.2020  |  Olivije Žiberto - BBC Sport
Didier Drogba celebrates scoring
Getty Images
Didije Drogba proslavlja pogodak u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo

Al-Merik stadion u Omdurmanu, drugom po veličini gradu u Sudanu, ne spada u one velike svetske gladijatorske arene.

Pa ipak, ovaj mali teren - poznat i kao Crveni zamak - postao je poprište jedne od najneobičnijih fudbalskih priča.

Osmi je oktobar, 2005. godine.

Što se tiče kvalifikacija za Svetsko prvenstvo 2006. godine, matematika je bila jednostavna.

Ako Kamerun pobedi u Egiptu, otići će na svoje šesto prvenstvo.

Svaki drugi rezultat omogućiće Obalu Slonovače, koja je igrala u Sudanu i imala samo bod manje, da ih preskoči i umesto njih se kvalifikuje - prvi put u istoriji.

Etiketa „zlatne generacije" može da bude teško breme za nositi, ali sastav Obale Slonovače je bio baš to.

Vodio ga je oštri i vešti Didije Drogba, sa Kolom Tureom, Emanuelom Ebueom i Didijeom Zokorom koji su takođe blistali u Premijer ligi, na drugom kraju sveta, u Londonu.

Jaja Ture, tadašnji član grčkog Olimpijakosa, u tom trenutku još uvek smatran za neizbrušeni dragulj, čekao je iz prikrajka. Bio je to sastav koji je mogao da se suprotstavi bilo kome na afričkom kontinentu.

Iako su u kvalifikacijama dva puta bili poraženi od Kameruna i dalje su bili neprijatno blizu lideru u trenutku kada su te večeri istrčali na teren u Sudanu.

Pa ipak, dok su fudbalske zvezde Obale Slonovače bile na ivici istorijskog uspeha, njihova zemlja je bila na rubu nečeg mračnog.

Građanski rat koji je otpočeo 2002. godine podelio je zemlju.

Vlada predsednika Lorana Gbagboa kontrolisala je jug zemlje a pobunjeničke frakcije Nove snage Obale Slonovače koje je vodio Gijom Soro, koje su kontrolisale sever.

Borbe su počele 19. septembra 2002. godine kada su pobunjenici napali nekoliko gradova u zemlji. Sebastijan Gnahore, koji je bio pobegao iz Obale Slonovače, priseća se tih dana.

„Bilo je užasno. Kada sam pozvao svoju sestru telefonom, mogao sam da čujem pucnje sa ulice", kaže on. „Krili su se ispod kreveta četiri dana, a izlazili bi samo da pronađu neku hranu".

„Samo mi je bilo bitno da moja porodica bude dobro. To je bila jedina briga koju sam imao svakog jutra''.

Početno nasilje je bilo brutalno ali i kratkotrajno, jer su se obe strane brzo razmestile oko linije koja se pružala od severa ka jugu. Najveći broj okršaja je bio okončan 2004. godine, ali se sukob opet rasplamsao 2005. Budućnost ove zapadno afričke zemlje izgledala je sumorno.

Moderni fudbaleri izgledaju kao da su miljama daleko od običnih muškaraca i žena. Novac koji poseduju može ih katapultirati u potpuno druge sfere i rezultati toga mogu da budu neprijatni. Ali bez obzira na multimilionske ugovore u Evropi, igrači Obale Slonovače su znali da su neke stvari te večeri bile bitnije.

I niko to nije shvatio bolje od čoveka koji ih je predvodio i koji se spremao da preuzme glavnu reč.

Didier Drogba in Ivory Coast training
Getty Images
Drogba je u julu 2004. potpisao za Čelzi ugovor vredan 24 miliona funti, u to vreme rekordan transfer u Engleskoj za napadače

Didije Drogba je stigao u Čelzi 2004. godine za sumu od 24 miliona funti. Njegov devetogodišnji ostanak u Premijer ligi postao je sinonimom za brojne stvari - uključujući i brutalno efikasan napadački nastup u stilu buldožera, ali i optužbe koje su se kretale od toga da se ponaša nesportski pa sve do otvorenih osuda da je varalica.

Voleli ga ili mrzeli, njegova dostignuća u zapadnom Londonu bila su neupitna.

Četiri titule u Premijer ligi, četiri Kupa Engleske, tri Liga kupa i titula u Ligi šampiona. Arsen Venger, čiji je sastav Arsenala često bio direktna meta Drogbinog brutalnog stila, rekao je za njega: „On je pobednik i takav će biti do kraja svog života".

Drogba je zaista bio pravi pobednik, ali pritisak te oktobarske večeri u Sudanu bio je potpuno drugačiji.

Jubilant Ivory Coast fans hold up a poster of Didier Drogba in Chelsea kit
Getty Images
Drogba je bio lider zlatne generacije Obale Slonovače

Mečevi između Kameruna i Egipta u Kairu i Obale Slonovače i Sudana počeli su u isto vreme. Obala Slonovače je, znajući da je samo pobeda može dovesti do cilja, brzo povela protiv pretposlednjeg tima u grupi. U 73. minutu, Aruna Dindan je postigao i drugi gol, ukupno treći za svoj tim.

U 89. minutu Sudan je uspeo da postigne utešni pogodak. Događaji su se odvijali kao što se moglo i predvideti - ali 1500 milja severno od Kaira, slika je bila potpuno drugačija.

Kamerun je poveo u 20. minutu, ali je igra bila ravnopravna. Izjednačenje je Egiptu u 79. minutu spakovao Mohamed Šouki i tako doneo Obali Slonovače prednost na tabeli. Remi, uz pobedu nad Sudanom, doneo bi im plasman.

Samo nekoliko sekundi pre kraja meča u Kairu i sa rezultatom 1:1, izgledalo je kao da je Obala Slonovače uspela u svom naumu. Njihov meč u Sudanu je bio završen. Drogba je stajao okružen svojim saigračima. Svi su slušali radio prenos i čekali. A onda se poražavajuća vest prolomila. Kamerunu je bio dosuđen sumnjiv penal u četvrtom minutu sudijske nadoknade vremena.

Za svaku vest koja slama srca, tu je i ona koja donosi radost. Udarac Pjera Voma sa bele tačke krenuo je prema levoj stativi i otišao preširoko. Igrači Kameruna su se okupili u šesnaestercu protivnika, utučeni i zbunjeni, neki sa dresom prevučenim preko lica.

Na drugoj strani kontinenta, Obala Slonovače je eksplodirala. Po prvi put u svojoj istoriji, takmičiće se na najvišem mogućem nivou međunarodnog fudbala.

„Cela zemlja - svaka osoba, svaka kuća - bila je srećna. Tog dana smo svi zaboravili da je zemlja podeljena", kaže Hasan Omar, u tom trenutku 20-godišnji student iz Abidžana.

I pored svih dramatičnih fudbalskih događanja koji su se odigrali te večeri, najpotresniji momenat se nije desio na terenu, već u pretrpanoj svlačionici na Al-Merik stadionu. Molitva koju je predvodio Drogba i koja je bila svojevrsni ritual, ovoga puta je bila drugačija.

Uz svo slavlje koje se odigravalo, TV kamera se našla i u svlačionici. Igrači su se okupili oko nje, međusobno zagrljeni. U centru je bila, sa mikrofonom u rukama, impozantna figura Čelzijevog napadača.

„Muškarci i žene Obale Slonovače", započeo je. „Sa severa, juga, iz centra i sa zapada, danas smo dokazali da svi iz Obale Slonovače mogu zajedno da sarađuju i da igraju složno kada imaju zacrtani cilj - da se kvalifikuju na Svetsko prvenstvo".

„Obećali smo vam da će slavlje ujediniti narod - a danas vas molimo na svojim kolenima". Na taj znak, igrači su kleknuli na kolena.

„Afrička zemlja sa toliko bogatstva ne sme da sklizne u rat. Molimo vas da spustite oružje i da održite izbore", pozivao je Drogba. Ovaj insert, prisutan i na Jutjubu, traje jedva jedan minut i završava se prikazujući igrače koji su ponovo na svojim nogama.

„Želimo da se zabavimo, zato prestanite da pucate iz svojih oružja", pevali su svi radosno. A kod kuće, slavlje je već bilo počelo. Novinari su izveštavali o plesu ispred egipatske ambasade kojim su se građani Obale Slonovače zahvaljivali zbog remija sa Kamerunom. Čak je i glavni grad pobunjenika, Buake, skakao u ritmu pobede te večeri.

I pored opšte zabave, i pored svih „Drogbi" - flaše piva su bile preimenovane u čast napadača - Obala Slonovače se svejedno sledećeg jutra probudila u istoj situaciji, kao duboko podeljena zemlja.

Ali nešto se ipak kuvalo i sledećih nedelja i meseci desile su se dramatične promene. Video klip se uporno vrteo na televiziji kao da je sama moć medijskog eksponiranja dovoljna da se iniciraju promene. I promena je usledila. Obe strane su se približile pregovaračkom stolu i primirje je konačno bilo potpisano.

Drogba se pojavljuje iz aviona koji je doleteo sa pobedničkom ekipom Obale Slonovače iz Sudana
Getty Images
Drogba se pojavljuje iz aviona koji je doleteo sa pobedničkom ekipom Obale Slonovače iz Sudana

I dok bi svaki holivudski scenarista bio ponosan na ovakav kraj, priča još uvek nije bila skroz završena. Na Svetskom prvenstvu 2006. godine, Obala Slonovače je bila eliminisana u grupnoj fazi, izgubivši od Argentine i Holandije, ali pobedivši Srbiju i Crnu Goru. Bio je to respektabilno debitantsko učešće.

Naredne godine, dok je bio na turneji povodom osvajanja priznanja za najboljeg afričkog igrača te sezone, Drogba je u oblasti pod kontrolom pobunjenika izdao jedno neobično saopštenje.

Meč protiv Madagaskara u kojem je Obala Slonovače bila domaćin, zakazan za 3. jun 2007, neće biti odigran u Abidžanu kako je bilo zakazano, rekao je Drogba, već u Buakeu, simboličnoj prestonici pobunjenika. Tako nešto je samo dve godine pre toga bilo nezamislivo. Da li je predsednik države dao odobrenje Drogbi da kaže nešto tako, do danas nije poznato.

Trebalo bi znati da je Drogba sa juga, iz oblasti Gbagbo, i da je u to vreme bio kao Bog", kaže Ostin Meril, reporter koji je u Obali Slonovače radio za Venity Fer magazin. Atmosfera je tog dana u gradu na severu bila napeta od iščekivanja.

„Bilo je potpuno ludo", dodaje Meril koji se vozio iza timskog autobusa sa velikom vojnom pratnjom. Ljudi su stajali na krovovima svojih automobila, uzbuđenim vojnicima je oružje ispadalo iz ruku. Na samom stadionu, vladine i pobunjeničke pristalice su razmenjivale fudbalska skandiranja. Bila je to ozbiljna promena od vremena nasilja iz bliske prošlosti.

„Osećaj je bio jači od fudbalskog", priseća se Omar, koji je u Abidžanu pratio TV prenos. „Svi su prestali da rade u podne i počeli da piju pivo ili šampanjac. Svi smo bili toliko srećni".

U bajkovitom završetku, Drogba je bio taj koji je postigao poslednji gol u pobedi od 5:0
Getty Images
U bajkovitom završetku, Drogba je bio taj koji je postigao poslednji gol u pobedi od 5:0

Na samom terenu, bilo kakva naznaka da kraj neće biti bajkovit raspršila se kada je Salomon Kalu postigao pogodak u 18. minutu. Golovi su nakon toga sami dolazili. Samo pet minuta pre kraja, pri vođstvu Obale Slonovače od 4:0, scena je bila spremna za spektakularno finale kojem su se svi nadali.

Visoka lopta upućena iz sredine terena preskočila je protivničku odbranu i pala tačno ispred zahuktalog Drogbe. Delikatna kontrola lopte i sjajan drugi kontakt su iz igre izbacili i golmana i on je samo ćušnuo loptu u praznu mrežu. Eksplozija buke je prkosila skromnom kapacitetu stadion

Mesija nacije je optrčavao počasne krugove u slavlju, dok su igrači i navijači klicali njemu u počast. Iznad njega, na tribinama, nekadašnji protivnici su zajedno slavili.

Nakon poslednjeg sudijskog zvižduka navijači su pohrlili na teren, dok je obezbeđenje okružilo igrače, naročito Drogbu. Simbolični završetak utakmice kao da je ponovo ujedinio naciju.

„Bilo je euforično u celoj zemlji, svi su ponovo bili zajedno", kaže Gnahore. „Mnogo smo verovali u Drogbu i njegov tim. Braća Ture sa severa, Drogba sa juga. Bio je to autentični mozaik Obale Slonovače".

U svakom slučaju, ono što je usledilo je na žalost bila potpuna suprotnost. Sa podelama koje su bile duboke i pamćenjem koje je bilo kratko, euforija koja je obeležila ova dva meča, počela je da bledi.

Samo pet godina kasnije, nasilje je ponovo počelo da obuzima zemlju nakon osporavanih izbora, rezultirajući smrću preko 3000 ljudi i kulminirajući hapšenjem predsednika Gbagboa i njegovim konačnim suđenjem u Hagu za zločine protiv čovečnosti.

U januaru 2019. godine on je oslobođen svih optužbi. Narednih godinu dana ostao je u pritvoru u Belgiji, čekajući na ishod žalbe, sa Obalom Slonovače i dalje u delikatnoj političkoj situaciji.

Zlatna generacija Obale Slonovače nikada nije zaista iskazala svoj puni potencijal, izgubivši u finalima Afričkog Kupa nacija 2006. i 2012. godine. Njihova ogromna moć splasnula je. Izgleda da je bilo jednostavno nemoguće slediti sve one seizmičke događaje iz 2005. i 2007. godine.

Drogba se oprostio od fudbala 2018, nakon blistave karijere koja se odigravala u 6 zemalja i sa mestom koje mu je u Panteonu afričkih velikana, ako ne i svetskih, bilo zagarantovano. Ali on i njegovi saigrači su bili odgovorni za nešto što je bilo mnogo veće od obične fudbalske slave.

„Pokazali su nam da i dalje možemo da živimo zajedno, da možemo da budemo onakvi kakva je nekada bila Obala Slonovače. To nije imalo veze sa fudbalom, već pre sa ujedinjenjem zemlje", kaže Omar.

Drogba i njegovi saigrači nisu goloruki zaustavili građanski rat. Ali su za vreme dva fudbalska meča, makar uspeli da napaćenoj zemlji pruže neku nadu.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

(BBC News, 04.07.2020)

BBC News

Povezane vesti »

Ključne reči

Društvo, najnovije vesti »