Grad je lepši, al je izgubio i šmek i duh!
11. 01. 2016. u 15:44
"Stari" Beograđani o prestonici nekad i sad, seti za kafanama i iščekivanju izgradnje "Beograda na vodi". Armenulić: Zar picu da prodaju u Skadarliji... Izrael: Nedostaju bezbrižnost i kafa s komšijama
KO je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu, može se smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu. Svako dalje insistiranje na nečemu, bilo bi neskromno, rekao je svojevremeno čuveni Duško Radović. Mnogi "stari" Beograđani bi se i danas složili sa tim, neki doduše sa setom u glasu, prisećajući se kako se u glavnom gradu Srbije nekada živelo.
- Nedostaje mi "šmek" koji je Dorćol imao - priča Radmilo Armenulić, proslavljeni teniser i trener. - Nestaje taj stari Beograd, onako kako nestaju i zanatske radionice i prodavnice iz Balkanske ulice. Svoja vrata zatvorile su i kultne beogradske kafane, poput "Složne braće" i "Prozora". Odrastao sam na kaldrmi Skadarlije i zanemeo kada sam saznao da se u toj ulici, gde se "spajaju" duh starog i novog Beograda, može kupiti parče pice! Treba sačuvati energiju i tradiciju koju Skadarlija ima, služiti samo domaće specijalitete. Ipak, najveća sramota za naš grad jeste to što je Narodni muzej zatvoren i što za sve može da se nađe novac osim za njegovu rekonstrukciju. Toliko stranaca sada dolazi, a ne mogu da vide naše kulturno blago.
Za starim "Šumatovcem", "Lipom" i drugim kafanama žali i Avram Izrael, bivši načelnik Gradskog centra za obaveštavanje 1999. godine, koji je tokom tih 78 dana bombardovanja postao simbol Beograda tog vremena.
- Godine su donele mnogo toga boljeg, rekonstruisane bulevare, "Kombank arenu", nove mostove koji su ponos Beograda - navodi Izrael. - Nadam se da ću doživeti da vidim i taj "Beograd na vodi". Ipak, nedostaju mi Beograđani sa svojim specifičnim duhom, decom koja se igraju po kraju. Bezbrižnost i sigurnost tadašnjeg života. Fali mi komšiluk, da zajedno ispijamo kafu i da se svi nasekiramo zbog brige koja muči našeg suseda. I naravno, beogradski policajci na svojim "ćoškovima", koje smo znali i sa kojima smo svakodnevno ćaskali.
Na prestoničkom asfaltu odrasla je i glumica Jelica Sretenović, koja još pamti trenutak kada je, krajem šezdesetih, objavljeno da je Beograd dobio milionitog stanovnika.
- Bio je to mali grad, ali sa bogatim kulturnim sadržajima - kaže poznata Koka. - Danas se grad toliko proširio, a mi nijedno novo pozorište nismo sagradili. FEST i BITEF su imali mnogo bolje sadržaje, a poznati iz sveta filma i kulture bili su stalni gosti. Volela bih da i dalje postoji ona "muzička omladina" koja je zajedno išla u Kolarac da sluša klasičnu muziku, ali i da se vrate diskoteke koje smo nekada imali poput "Adrijatika" i "Akvarijusa". Splavova je danas i previše. Bilo bi lepo kada bismo imali lakši pristup rekama, da su obale uređenije i da mogu brodićem, kao gradskim prevozom, da se odvezem do Zemuna.
NI KAFANE VIŠE NISU KAO NEKAD
VIŠE od građevina i bulevara, grad čine ljudi, pa novinaru i književniku Vanji Buliću nedostaju - Beograđani.
- To je stvar duha, vaspitanja. Nema više tog gospodstvenog Beograda koga si mogao da vidiš u kafani, pozorištu, na ulici. Sada u galeriju idu u patikama! Nedostaje mi ritam i zvuk Knez Mihailove iz perioda sedamdesetih. Nema više ni te neposrednosti u kafani, kada je svako mogao da popriča sa čovekom koji se tu zatekao. Bolji je gradski prevoz, grad je čistiji, uređena je Ada Ciganlija, ali taj "šmek" starog Beograda stvarno fali.
Skadarska ulica je čuvena boemska četvrt
savski venac
11.01.2016. 16:46
Peta sam generacija onih koji su rodjeni bas u uzem centru sa očeve a sa majčine šesta. Sećam se jos mirisa hleba u jednoj maloj prodavnici preko puta Američke čitaonice (tada sam stanovala u Djure Jaksića) isla sam u skolu u bivsoj Mose Pijade ulici a penziju stekla u danasnjoj Dečanskoj. Ceo svoj zivot provela sa u mom Beogradu i nekada smo bili siromasniji ali je bilo duha i lepote, ne svidja mi se nista novokomponovano i ako to nekome kazes odmah te prozivaju kako ne volimo one prekodrinske.
@savski venac - Svaka cast! Moj deda je rodjen u Beogradu 1861 godine. Moj otac 1902, Ja 1945. Moj sin 1971. Cela moja porodica nikada NIJE dobila stan jer smo BEOGRADJANI koji imaju ovde mamu i tatu. Beogradjani /fela koja izumire/ dali bi svoje "gace" da vidi kako dodjosi odose odakle su dosli i to bez povratka. Toliko su dobro doneli Beogradu!!!!!!!!!!
@savski venac - Nije bas tako, bili ste mladi i sve Vam je bilo divno, ali vreme cini svoje, zato ne ocajavajte i nekrvite bilo koga za nesto što se sa vremenom u kojem živimo dešava.
@savski venac - Ti nisi Beogradjanin, nego malogradjanin.
@savski venac - Nisi ti kriv zato nemoj ni da se pravdas.
Komentari (40)