Ispunjava me radost davanja

Sanja Kostić

12. 03. 2016. u 16:30

Tamara Grujić o svojoj emisiji i misiji na Kometu, lepotama ovog dela zemlje, mladima... Radost davanja je ono što me istinski ispunjava, jer je svuda oko nas sve češći samo suvi interes

Испуњава ме радост давања

KOLIKO je samo domova koje je Tamara Grujić, sa svojim stručnim timom, renovirala, utoplila i dala im novi sjaj. Gledali smo je kako srčano i bez pogovora izlazi u susret svakome kome je pomoć neophodna. U njenim emisijama akcija je trajala sve dok nije videla osmehe na licima onih koji su od nje očekivali da im promeni život.

Posle duže pauze nastavila je svoju misiju, ali ovoga puta na Kosovu i Metohiji. Njen novi projekat „S Tamarom u akciji”, od 11. marta u 21.00, pratićemo na Prvom programu RTS.

*Kako ste došli na ideju da serijal radite na Kosovu i Metohiji i pomažete našim sunarodnicima u ovom delu Srbije?

- Prvi put sam bila na severu Kosova prošlog juna, kada sam pozvana na prvi festival internacionalnog filma u Kosovskoj Mitrovici. Kada su me ljudi videli na ulici, počeli su oduševljeno da me pozdravljaju, misleći da sam došla sa ekipom iz emisije, uz komentar - „Mislili smo da ovde nikada nećete doći da pomažete ljudima”.

Tako mi je sinula ideja da bih serijal zaista mogla da radim u ovom delu Srbije. Pitala sam ljude iz Kancelarije za KiM i predstavnike lokalnih opština da li bi mi pomogli da realizujem emisiju. Kako sam od tog trenutka dobijala samo ogromnu pomoć i podršku, jedna stvar je sledila drugu, sve do konačne realizacije.

*Iako se koncept oslanja na serijal koji ste ranije radili, potrudili ste se da ovog puta učinite još više. Šta je to što će ovu emisiju učiniti drugačijom od prethodne?

- Višemesečnim istraživanjem preko širokog kruga svojih prijatelja i poznanika, shvatila sam da gotovo niko koga poznajem nije nikada bio na Kosovu i Metohiji. I sama sam imala neke predrasude sve dok nisam otišla tamo. Shvatila sam da veliki deo našeg naroda u stvari ne zna kako tačno izgledaju predeli severa Kosova.

Zato sam odlučila da moj zadatak, pored renoviranja domova socijalno najugroženijih porodica, bude i da gledaocima približim prirodne lepote, istorijsko nasleđe, običaje i ostale zanimljivosti tog dela zemlje.

*Šta je na vas ostavilo poseban utisak?

- Zasad sam boravila na teritorijama opština Zvečan i Kosovska Mitrovica. Mislim da će dve slike zauvek ostati u mom sećanju: dimnjak fabrike „Trepča”, koji spada u 10 najviših građevina u bivšoj SFRJ, i spomenik rudarima - junacima iz NOB-a, iznad Kosovske Mitrovice.

Takođe, upečatljivi su i ostaci tvrđave na vrhu Zvečanskog brda. A posetili smo i Gračanicu i manastir Devič, gde smo se svi bukvalno „raspali” kad smo shvatili da tamo živi samo šest monahinja i setili se strahota koje je taj manastir pretrpeo.

MI SMO KAO HIPI KOMUNA U „AKCIJU” ste u ovom serijalu uključili i svog psa...
- Zove se Milica, ona je prepametni jazavičar. Bilo je potpuno nezamislivo da suprug i ja budemo odvojeni od nje nekoliko meseci, tako da smo je poveli sa nama. Onda je i naš kolega snimatelj doveo i divnog bišona - Žiku. A u svakoj kući iz okoline oni imaju i nove drugare. Ne pitajte, mi smo kao hipi komuna!

*Upoznaćete nas i sa uslovima i načinom života mladih. Koje su to nedaće sa kojima se suočavaju?

- Evo baš sada pomažemo mladiću koji ima 26 godina i živi sam sa majkom u jednoj baraci u Kosovskoj Mitrovici. Nažalost, ona zbog bolesti ne radi, a on se brine o njoj i ne može ni na trenutak da je ostavi samu. Zato i nije u mogućnosti da traži posao. Potrudili samo se da mu pomognemo, na svaki način, a bogami i da ga pošteno obradujemo. Mitrovica je, inače, grad mladih, sa više od 6.000 studenata na 20.000 stanovnika, i nećete verovati - ima luđi noćni život od Beograda!

*U većini vaših akcija nailazite na veoma teške i tužne priče. Kako uspevate da se osmehom izborite sa tako snažnim emocijama, nosite li ih kući?

- Ah, uvek sam ih nosila kući... Po prirodi sam vrlo empatična, zato verujem da sam negde i „prizvala” ovaj posao. Volim mnogo da pomažem, usrećuje me kad imam mogućnosti da nekoga obradujem, nekome ulepšam dan i uveselim ljude oko sebe. Sve te jake emocije tokom snimanja me ne rastužuju i ne obeshrabruju, već potpuno suprotno - na samom startu raduje me saznanje da će ti ljudi posle naše posete živeti neuporedivo bolje, drugačije i kvalitetnije.

I to me drži i ohrabruje. Radost davanja je ono što me istinski ispunjava, iako spada u vrednosti koje se potpuno zaboravljaju i zanemaruju, jer je svuda oko nas sve češći samo suvi interes.

*Tim iskusnih stručnjaka saradnika u ovom serijalu upotpunio je i Rambo Amadeus... Koju ulogu ste u „Akciji” njemu namenili?

- Rambo je prvi put kompletan autor muzike u nekom TV serijalu. Odranije je ljubitelj moje emisije, a poznato je da nikada ne radi ono što ne voli ili ne oseća. Jedan je od malobrojnih ekološki osvešćenih ljudi u našoj zemlji i ličnost koja veoma ceni humanitarne akcije.

Tokom rada na serijalu, osmislio je čak i poseban muzički pravac - „šumadijski fank”. Nadam se da će se ljudima svideti, kao što se izuzetno dopao i svima nama iz ekipe. Član tima je, takođe, na moje veliko zadovoljstvo, i naš najčuveniji grafički dizajner Slavimir Stojanović, koji je ovaj TV projekat posebnim vizuelnim identitetom ozbiljno izdvojio od svega što trenutno može da se vidi na našim ekranima.

ŽENE HEROJI

PAŽNjU gledalaca posebno će privući vaše reportaže o ženama na Kosovu i Metohiji. Možete li nešto više da nam otkrijete o njima?

- Toliko je zanimljivih priča o ženama sa ovih prostora da sam sa dragom koleginicom Radom Đurić odmah došla na ideju da ih predstavimo u njenoj emisiji. Mnogo je njih koje su ovde ostale da žive kao samohrani roditelji, u atmosferi konstantne napetosti i bez zaštite partnera. One su, svaka ponaosob - pravi heroji. Na Kosovu i Metohiji i dalje postoji kult majke, sve žene žele da imaju mnogo dece, da budu odlične kuvarice, a veoma su dostojanstvene - uglavnom se ne žale ni na šta.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

DEDA STAVRA

01.04.2016. 09:03

Ovoj divnoj zeni treba odati svako priznanje za trud i rad i nesebicnu pomoc sirotinji,pored pomoci i materjalne i svake druge posebno me odusevljava njena ljudska strana i plemenita dusa njen osmeh podaren svakom coveku i detetu.Ziva bila i svaku srecu imala u zivotu plemenita gospodjo.