Mudrost naroda koji je do juče prinosio ljudske žrtve bogovima obrnuće vam svet naglavačke (FOTO)

Asteci su i dalje velika nepoznanica za ogromnu većinu ljudi, i prva stvar koju pomislimo kada ih neko pomene su te ljudske žrtve koje su prinosili. Eventualno, pomislimo na špansko osvajanje njihovog carstva. Ovaj tekst će vam zato otvoriti oči

  • 1

Ako grupu mladih ljudi pitate ko bi od njih želeo da bude srećan u životu, svi do jednog će podići ruke. Ako istu grupu pitate, ko bi od njih želeo da ima decu, opet će svi podići ruke, iako brojna istraživanja pokazuju da sreća kod većine ljudi opada sa dobijanjem dece, i da se sreća vraća na prethodni nivo tek kada i poslednje dete napusti porodično gnezdo.

Cela Amerika slavi danas veliki praznik, a on predstavlja jedan od NAJVEĆIH POKOLJA U ISTORIJI (FOTO) (VIDEO)

Mladi ljudi tako otkrivaju nešto što je drevnim Astecima bilo itekako dobro poznato: čovek bi trebalo da prestane da traži sreću jer sreća nije ono što čovek stvarno želi. Mi ne planiramo naše živote oko visokih emocionalnih stanja; ono što stvarno hoćemo jesu životi vredni truda i ako moramo neke stvari da žrtvujemo da bismo to postigli, onda utoliko veća šteta za "sreću".

Sve što ogromna većina ljudi zna o Astecima jeste to da su prinosili ljudske žrtve bogovima; čak smo i mi to stavili u naslov.

Pronađen izgubljeni grad star 7.000 godina u čijim grobnicama se krije BLAGO

Ali pre dolaska španskih konkistadora, Asteci su imali filozofski bogatu kulturu, sa ljudima koje su nazivali filozofima i njihovim prividnim suparnicima koje su nazivali sofistima. Do nas su stigli tomovi astečke misli koje su zabeležili hrišćanski sveštenici; neki su u poetskoj formi, drugi su prozni, a neki su čak i u obliku dijaloga.

Evropski crtež Asteka na njihovoj svetkovini. Foto: Wikimedia Commons/Florentine Codex Evropski crtež Asteka na njihovoj svetkovini. Foto: Wikimedia Commons/Florentine Codex

Sve to priziva poređenje sa Starom Grčkom, posebno sa Platonom i Aristotelom. Njih dvojica su smatrali da sreća dolazi prirodnim putem ako negujemo ljudske kvalitete kao što su samodisciplina i hrabrost, između ostalog. Naravno, različite stvari čine srećnim različite ljude, ali Aristotel je recimo verovao da je univerzalnost "razuma" ključ za dosezanje objektivne definicije sreće, kada je ona podržana karakternim vrlinama.

VLADAO JE SAMO 25 DANA: Ovaj čovek je najnesrećniji srpski vladar, zla kob ga je pratila do poslednjeg trenutka (FOTO)

Baš kao i Grci, i Asteci su bili zainteresovani za odgovor na pitanje kako voditi dobar život. Ali za razliku od Aristotela, nisu za početnu tačku uzeli razum. Umesto toga, krenuli su od našeg okruženja; imali su izreku: "Zemlja je klizava, glatka"; drugim rečima, Zemlja je mesto na kome su ljudi skloni pravljenju grešaka, gde naši planovi uglavnom propadaju a prijateljstva se raspadaju.

MAGLA UBICA: Čak 12.000 ljudi umrlo je od ove misteriozne pojave (VIDEO)

Dobre stvari dolaze samo upletene s onim neželjenim. "Zemlja nije dobro mesto", kaže jedna astečka majka svojoj ćerki, "ona nije mesto radosti i spokoja, već se kaže da je ona mesto radosti-zamora i radosti-bola".

Statua astečkog boga Šočipilija. Foto: Wikimedia Commons/Antony Stanley Statua astečkog boga Šočipilija. Foto: Wikimedia Commons/Antony Stanley

Nadasve, Zemlja je mesto u kome naša dela i podvizi imaju prolazni karakter. Sveznadar i vladar grada Tekskokoa, Necahualkojotl, napisao je pesmu pod nazivom "Moji drugovi, ustajte!", koja ide ovako:

NAJIZOLOVANIJE PLEME NA PLANETI: Čim im neko priđe počinje KRVOPROLIĆE (FOTO)

"Moji drugovi, ustajte!

Kneževi su postali siromašni,

ja sam Necahualkojotl,

ja sam pevač, glava are.

Uzmi svoje cveće i lepezu.

S njima idi da igraš!

Ti si moje dete,

ti si moj žuti narcis.

Uzmi svoju čokoladu,

cvet drveta kakaoa,

neka je celu ispiješ!

Igraj,

pevaj!

Ne u ovoj kući,

ne živimo ovde,

jednoga dana moraćeš da odeš".

Astečki orao-ratnik. Foto: Wikimedia Commons/·Maunus·ƛ· Astečki orao-ratnik. Foto: Wikimedia Commons/ ·Maunus·ƛ·

Drugim rečima, život je prolazan, danas jesi, sutra nisi. Ono što su Asteci želeli da znaju jeste odgovor na pitanje kako da čovek živi, budući da su bol i prolaznost neizbežne odlike našeg stanja.

KRALJEVI, DAME I ŽANDARI NA KARTAMA SU POZNATE ISTORIJSKE LIČNOSTI: Da li znate o kome se radi? (FOTO)

Odgovor su našli u vođenju ukorenjenog života vrednog truda. Astečka reč je "neltilictli", što doslovno znači "ukorenjenost", ali u širem smislu znači i "istina" i "dobrota". Oni su verovali da je istinski život - dobar život, da je to najviša tačka kojoj treba da stremi naše delovanje. Razlika između ovoga i zapadne misli je u tome što Asteci nisu mislili da će to neizbežno voditi do sreće, osim možda pukim slučajem, ali i u tome što su smatrati da se ukorenjenost doseže na četiri odvojene ravni.

Prva ravan se tiče karaktera. U osnovi, ukorenjenost počinje sa tvojim telom, nešto što se često zanemaruje u evropskoj filozofskoj tradiciji koja se mahom bavi razumom i umom. Asteci su imali niz standardnih dnevnih vežbi, a ono što je od materijalne kulture njihove do nas stiglo pokazuje nam da su te vežbe dosta ličile na indijsku jogu.

Na drugoj ravni je naša psiha. Cilj im je bio da dosegnu balans između "srca", u kome stoluju naše želje, i našeg "lica" u kome stoluje zdrav razum. Vrline karaktera omogućavaju čoveka da dosegne balans između ambicija i realnosti.

Montezuma II, astečki car koji je vladao kada su stigli Španci, na izmaštanom crtežu iz 18. veka. Foto: Wikimedia Commons/Historicair Montezuma II, astečki car koji je vladao kada su stigli Španci, na izmaštanom crtežu iz 18. veka. Foto: Wikimedia Commons/Historicair

Treća ravan se tiče ukorenjenosti u zajednici, igranjem svoje društvene uloge. Društvena očekivanja nas vežu jedne s drugima i omogućavaju zajednici da funkcioniše. Mi danas pokušavamo da budemo dobri automehaničari, trgovci, advokati, preduzetnici, konobari, očevi, majke, i tako dalje. Astecima je to bilo povezano sa kalendarom svetkovina koje su imale oblik moralnog obrazovanja i obuke ljudi kako bi se oni navikli na vrline koje su potrebne za vođenje ukorenjenog života.

Konačno, Astek je tražio ukorenjenost u onome što je nazivao "teotl", odnosno u božanskom. Asteci su verovali da je "bog" jednostavno priroda, bespolni entitet koji se fizički manifestuje u različitim formama. Ukorenjenost u "teotlu" se postizala pre svega kroz prethodne tri ravni koje smo pomenuli, ali su postojali i direktniji načini kao što je pisanje filozofske poezije.

Život vođen na ovaj način omogućavao je Astecima da dosegnu harmoniju između tela, uma, društvene svrhe i čuda prirode. Takav život im je ličio na obazrivi ples po izdajničkom terenu klizave zemlje, život u kome je užitak bio tek nešto više od slučajnosti.

Astečka filozofija nas tako podstiče da dobro razmislimo o tome šta nam je zbilja važnije: da li da radimo nešto što je vredno truda, ili da u tome uživamo?

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Sandu95

    26. novembar 2016 | 13:13

    Asteci su imali i razvijenu infrastrukturu suoceni sa poplavama napravili su jedan ceo plutajuci grad. Velika civilizacija koju su na zalost zbog bogatstva unistili.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA