Filmovi za sladokusce i posvećenike 1

„Cilj nam je da se Fest u narednim godinama nametne kao ključni regionalni festival. Ali na tome ima još mnogo da se radi“, kaže u razgovoru za Danas Mladen Đorđević, reditelj i selektor Festa.

Najveći domaći filmski festival koji u petak, 24. februara, u Sava centru otvara italijanska glumica Monika Beluči, pre dve godine je dobio novi koncept. Festival koji će ove godine imati 45. izdanje, postao je tada takmičarska manifestacija, a novi programi u fokus su postavili ne samo najpoznatije filmske naslove (kandidate za Oskara, dobitnike nagrada na najvažnijim festivalima…) koji bez izuzetka privlače veliki broj publike, već i ona ostvarenja za odabrane filmske sladokusce.

– Kada su pre tri godine postavljeni novi umetnički direktor i odbor festivala, čiji sam i ja član, pored toga što kreiram deo programa, doneta je odluka da festival skrenemo sa revijalne na takmičarsku koncepciju i tako ga približimo elitnoj evropskoj festivalskoj porodici. Reakcije u Srbiji i regionu su pozitivne. Dobro reaguje i filmska branša. Ja sam posebno zadovoljan opstankom takmičarskog programa Granice, kao i programa Thrills and Kills i Microwave. To su programi za prave filmske sladokusce jer sadrže filmove koje nakon Festa nećete naći u redovnoj filmskoj distribuciji – kaže Đorđević.

On napominje da je pre svega neophodan veći budžet, kako bi Fest postao ključni regionalni festival.

– Potreban je veći budžet kako bi, između ostalog, mogli da privučemo velike zvezde i važne profesionalce iz sveta filma. Fest ima otežavajuću okolnost jer se održava neposredno posle Berlinskog festivala koji posećuju svi iole bitni filmski profesionalci, koji se tokom desetodnevnog trajanja tog festivala prilično iscrpe. Cilj nam je, takođe, da ojačamo „industry“ deo festivala, naročito deo koji podrazumeva finansiranje razvoja koprodukcionih projekata. To je nešto što može da učini Fest veoma važnim u svetu filmske industrije, bitnim među filmskim profesionalcima, da ih privuče u većoj meri. „Industry“ deo Festa sadrži program „Žene na filmu“, koji je osmislila članica Odbora, filmska producentkinja Snežana Penev. Taj program je posvećen filmovima žena autora ili filmovima koji se bave ženskim pitanjima. Takvi projekti dobijaju priliku da se predstave stranim producentima i distributerima. To „industry“ deo festivala čini posebnim na evropskom nivou, a samim tim i festival u celini – priča Đorđević.

On je selektor programa Granice i Thrills and Kills, koji uglavnom prikazuju subverzivne filmove, one koji pomeraju granice u filmskoj formi ili priči.

– Subverzivni film danas preispituje seksualne i sociopolitičke tabue. Inače je zadatak umetnosti da pomera granice, da bude sveža, neponovljiva, neukrotiva… Subverzija je u samoj prirodi umetnosti, koja se opire vladajućem poretku i traži svoje posebno mesto – objašnjava Đorđević.

Na pitanje koje granice brišu filmove u ovim selekcijama ove godine, on kaže da se program Granice, bar jednim delom, bavi brisanjem granica između dokumentarnog i igranog, zbog čega u programu ima čak tri dokumentarna filma.

– Činjenica je da danas nimalo nije neobično da selektori najuglednijih filmskih festivala smeštaju dokumentarne filmove u svoje glavne takmičarske programe, rame uz rame sa igranim filmovima. Takođe, nije retkost da dokumentarni filmovi osvajaju glavne nagrade, odnosno pobeđuju igrane. U katalozima festivala često ćete videti situaciju da u opisu filmova nisu razgraničeni, tj. posebno označeni dokumentarni i igrani filmovi, već piše da je prosto u pitanju „film“. Po meni, sam naziv dokumentarni film je neadekvatan. Šta je to dokumentarni film? Da li je to film u kome dokumentarna vrednost natkriljuje umetničku? Naravno da nije. To je namenjeno televizijskim emisijama, a ne filmovima o kojima pričamo. Zašto im se onda kači naziv „dokumentarni“? I takozvani igrani filmovi su jednim delom dokumentarni. Mogu biti dokument istorije, odnosno vremena u kome su nastali, onda, recimo, dokument nečijih emocija, psihe, sociopolitičkih odnosa u društvu itd. Zašto se onda i igrani filmovi ne nazivaju dokumentarnim? – pita reditelj.

Upravo ostvarenja koja će se naći u selekcijama Granice i Thrills and Kills nešto su što publika, prema Đorđevićevim rečima, ne sme da propusti na ovogodišnjem Festu.

– Uvek skrećem pažnju na filmove koje publika kasnije neće moći da vidi u redovnoj bioskopskoj distribuciji. To su filmovi za prave filmske sladokusce i posvećenike, one sa istančanim ukusom i istraživački nastrojene – zaključuje selektor.

Sumrak u bečkom haustoru

Nakon višegodišnje rediteljske pauze, koju je proveo baveći se Festom, Mladen Đorđević, autor ostvarenja „Život i smrt porno bande“ i „Made in Serbia“, vraća se na filmsku scenu filmom „Sumrak u bečkom haustoru“. U pitanju je priča o našim ljudima koji žive na relaciji između Beča i prostora bivše Jugoslavije. Road movie o putnicima koji ne žive ni na početnoj ni na krajnjoj destinaciji već su večito negde između, odnosno na putu, što ih vremenom čini strancima i u tuđini i u svom zavičaju.

– Premijeru očekujem u drugoj polovini godine. Priča bečkih gastarbajtera, odnosno naših ljudi koji su tamo odlazili i odlaze da rade, specifična je zbog same blizine Beča. Činjenica da mogu relativno brzo da stignu do zavičaja i da se vrate nazad u Beč čini da se sporije ili nikako ne prilagođavaju austrijskom društvu, ne postaju njegov deo. Zbog toga su stranci u tuđini, a vremenom postaju stranci i u zavičaju jer se ipak polako otuđuju od života svojih bližnjih. Upravo me je to privuklo. Zanimljiva mi je ta tragična razapetost između Beča i rodnog kraja – kaže Đorđević.

Najbolje iz selekcije Granice

Izdvojio bih dokumentarne filmove. To je „Safari“, kultnog austrijskog reditelja Ulriha Zajdla (po meni jednog od najznačajnijih evropskih reditelja današnjice), koji je i prethodne godine bio prisutan u ovom programu sa ostvarenjem „U podrumu“. „Safari“ je provokativan portret zapadnog društva, film koji se bavi zapadnim turistima, pripadnicima srednje klase, koji odlaze u Afriku u lov. Oni ubijanjem životinja doživljavaju neku vrstu emocionalnog oslobođenja. Pritom, treba imati u vidu da to nisu bogati turisti, pošto je ta vrsta putovanja postala pristupačna i pripadnicima srednje klase. Odličan je i dokumentarni film „Liberami“, mlade italijanske autorke, koji se bavi sve većim brojem slučajeva rituala isterivanja đavola koji se dešavaju u okviru katoličke crkve u Italiji. Tu je i film „Rocco“, o jednoj od najvećih zvezda svetske porno industrije.

Najbolje iz selekcije Thrills and Kills

Što se tiče programa Thrills and Kills, izdvojio bih jednu zanimljivu komediju – triler iz kinematografije koju baš i ne vezujemo za žanrovski film. To su „Ubice iz kolica“, mađarski film o grupi mladića vezanih za invalidska kolica, koji počinju da sarađuju sa lokalnom mafijom. Film „Voz za Pusan“ nam, s druge strane, dolazi iz kinematografije za koju smo navikli da nam isporučuje uzbudljive trilere i horore. Film prati širenje zombi epidemije u Južnoj Koreji. Glavni junaci su zatvoreni u vozu na relaciji Pusan-Seul. Oni pokušavaju da prežive napad zombija. Azijska kinematografija je i dalje veoma sveža i inovativna što se tiče žanrovskog filma. Film „Jezivi“ kultnog japanskog reditelja Kijoši Kurosave je uzbudljiv detektivski triler, koji toplo preporučujem publici, kao i film „Jecaji“, južnokorejskog reditelja koji je domaćoj publici poznat po maestralnom trileru „Tragač“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari