Vojvođanske priče: Rat rušio, mir gradio

Nemanja SUBOTIĆ

23. 02. 2017. u 18:02

Od kraja 19. veka do danas, uz pontonske prelaze, obale Dunava povezivalo osam mostova, podizanih u različitim periodima. Reka prvi put “preskočena” 1883. gvozdenim kolosom cara Franje Josifa

Војвођанске приче: Рат рушио, мир градио

Tri mosta Novog Sada - Žeželjev, Varadinski i Most slobode

NOVOSAĐANI koji su ušli u treće životno doba gotovo da mogu da pamte sve mostove koji su premošćavali Dunav u Novom Sadu. A njih je, ne računajući pontonske prelaze, od kada je železnički most na krivini ispod Petrovaradinske tvrđave, 1883. godine “preskočio” Dunav, nazvan po caru Franji Josifu, bilo čak osam, ne računajući - Most slobode, koji je obnovljen, i Žeželjev, koji se još obnavlja.

Nijednom se, međutim, od kada se Dunav prelazi kod Novog Sada, nije dogodilo da mu obale povezuju više od tri prelaza. Mostove su, kako su zapisali hroničari, neimari gradili u miru, a ratovi su ih nemilice rušili...

Prvi trajni most sagrađen je po nacrtima Karla Baumana, koji je projektovao i tunel prokopan ispod Petrovaradinske tvrđave, kao železnički most na novostvorenoj pruzi Subotica - Zemun, a prugu preko mosta postavio je inženjer Nikola Stanković iz Stapara. Ovaj most, koji je kasnije, od 1929. godine poneo ime po kraljeviću Andreji Karađorđeviću, premošćavao je Dunav sve do 11. aprila 1941. godine, kada je srušen, na samom početku nemačkog napada na Kraljevinu Jugoslaviju. O ovom mostu, Pavle Šosberger, hroničar Novog Sada, zapisao je.

- Bio je to čelični kolos u obliku izdužene grede, dug 432 metra i postavljen uzvodno od pontonskog mosta - kaže Šosberger. - Imao je šest betonskih stubova, a najširi je bio prostor za plovidbu između drugog i trećeg stuba, čak 96 metara. Pored šina bila je i pešačka staza, a na ulazu u 341 metar dug tunel ispod Tvrđave stajala je vojna straža.

Sledeći novosadski most podigla je, krajem 1914. godine, Austrougarska vojska. Nosio je ime generala Oskara Poćoreka, glavnog komandanta austrougarske vojske na srpskom frontu. Ova laka gvozdena konstrukcija, zajedno s priobalnim delovima, protezala se na 384 metra, zasvođenih s pet paraboličkih lukova. Krajem Prvog svetskog rata poražena austrougarska vojska pokušala je da ga demontira, ali je sprečena. Most je ostao na svom mestu sve do januara 1924. godine, kada su ga “dotukle” sante leda, toliko debele da su razbijane bombama iz aviona.

Otvaranje Mosta slobode

Most, koji je, posle onog posvećenog generalu Poćoreku, sledeći sagrađen u Novom Sadu, ime je dobio po tada rođenom princu Tomislavu Karađorđeviću. Saobraćaj je preko njega krenuo 20. maja 1928. godine. Ovaj, mnogi kažu najlepši most u Novom Sadu, podigle su firme iz Dortmunda i Štetina, kao imitaciju Lančanog mosta u Budimpešti. Projekat je izradio mađarski inženjer Silard Zjelinski. Sam most, dug 341 metar, sa pešačkom stazom, ležao je na dva stuba, postavljena bliže obali. Elegantni most, ukrašen državnim grbovima, noću je bio osvetljen. I on je, međutim, srušen po izbijanju Drugog svetskog rata.

Njegovi neoštećeni delovi su ugrađeni u Most maršala Tita, koji je pušten u saobraćaj 20. januara 1946. godine. Ovaj most, dug 344 metra, sagrađen je u obliku proste grede i to u rekordnom roku - za samo 160 dana, kao prvi stalni čelični most izgrađen posle Drugog svetskog rata u Evropi. Kasnije je dobio ime Varadinski most. Preko njega je do gradnje Žeželjevog mosta prelazio voz, a po njega su kobne bile bombe NATO, 1. aprila 1999. godine... Trebalo je da traje pet godina, a izdržao je 53 godine.

Pontonski most na Dunavu

Nizvodno od njega, sagrađen je i u saobraćaj pušten 23. oktobra 1961. drumsko-železnički most, po svom arhitekti nazvan Žeželjev most. I ovaj lepotan srušen je 26. aprila 1999. godine. Radovi na ovom mostu sa dva luka, od armiranog čelika i prenapregnutog betona, počeli su 1957. godine. Projektovao ga je Branko Žeželj, a bio je dug 466 metara. Radove je izvela “Mostogradnja” iz Beograda.

Posle njega, sagrađen je 1981. godine i Most slobode - remek-delo, jer je u svojoj klasi bio drugi po veličini u svetu. Projektovao ga je Nikola Hajdin, a izvođač radova je takođe bila “Mostogradnja” iz Beograda, uz saradnju mađarskih i švajcarskih građevinskih preduzeća. Ukupna dužina mosta iznosila je 1.312 metara sa dva stuba visoka 60 metara i kosim zategama, a širina mosta 27,6 metara. Povezivao je Bulevar 23. oktobra, danas Bulevar oslobođenja, i Mišeluk. Izlaz na sremsku stranu izveden je u vidu dve tunelske cevi, dok se saobraćaj preko mosta organizovao u tri trake u oba smera, uz pešačke staze i sigurnosni pojas. Most je izgrađen u krivini reke, a konstrukcija koja je bila teška 9.700 tona, spajana je od gotovih varenih delova koji su izrađeni u Mađarskoj. Srušen je 3. aprila 1999, kobne godine po sve mostove u Novom Sadu, a 8. oktobra 2005. Most slobode je otvoren po drugi put.

Varadinski most

Posle bombardovanja 1999. godine, Novi Sad je dobio još dva mosta. Prvi je podignut Montažno-demontažni drumsko železnički most, a zatim i godinu dana posle okončanja bombardovanja, Varadinski most, koji je kao skladan luk povezao obale Dunava, na mestu nekadašnjeg čeličnog mosta, koristeći njegove stubove...

Novi Sad je, tako, ponovo u isto vreme dobio tri mosta. Četvrti, koji bi trebalo da “nasledi” elegantne linije Žeželjevog mosta, još se gradi, a i isto mesto na kom je sagrađen, još ga očekuje...

Prvi železnički most i prvi stalni most u Novom Sadu - Most Franje Josifa

HAGENOV PONTONAC IZ 1788.

PRE stalnih, obale Dunava u Novom Sadu povezivali su pontonski mostovi. Teško je reći kada je prvi most tog tipa sagrađen, ali, pamti se da je prvi stalni pontonski most, koji je povezivao Petrovaradinsku tvrđavu i tadašnji Petrovaradinski šanac, odnosno mostobran, podignut 1788. godine. Bio je poznat i kao Hagenov most, a sastojao se od pontona koji su se na sredini razdvajali zbog prolaska brodova. Most se krajem jeseni sklanjao, a s proleća vraćao na Dunav.

Obnovljeni Most slobode

ČUDOTVORNA “NAVALA”

PONOVNO postavljenje Hagenovog mosta, koji se zimi čuvao u zimovniku, uvek je, kako su zapisali hroničari, bila posebna svečanost. Tada su stanovnici Novog Sada i Petrovaradina sakupljali tesano iverje, nastalo prilikom postavljanja - “navalu”, za koju su smatrali da je čudotvorna...


VOJNA SKELA

U MNOGIM prilikama, posebno ratnim, vojska je, kako bi nadomestila porušene mostove, postavljala pontonske prelaze, a 1999. godine Dunav se, posle rušenja sva tri mosta, prelazio vojnom skelom i malim privatnim brodićima...


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Savesni naprednjak

24.02.2017. 15:03

Pravih Novosađana više nema, mnogi su mrtvi a oni koji su još živi su pobegli.

Šta su to pravi Novosađani

25.02.2017. 12:34

@Savesni naprednjak - pre 150 godina, tu je bila pustopoljina...