Hodočašće na šumadijskom viteškom putu

Boris Subašić

04. 03. 2017. u 22:41

Uzbudljiva šetnja sudbinskom stazom Srbije, po grebenima Bukulje, Venčaca i Rudnika. Tu su tragovi dvorova, gradova i zadužbina Nemanjića, Lazarevića, Brankovića

Ходочашће на шумадијском витешком путу

Manastir Petkovica iz 13. veka

PRAVA lepota Šumadije je vidljiva tek s visova Bukulje, Venčaca i Rudnika, gde se otkriva raskoš zatalasanog srca Srbije koje se smiruje u plodne ravnice Posavine i Podunavlja. Najlepši vidikovci koji mame da se na njima zastane i uživa uvek su na stazama i proplancima kraj ostataka kula i zidina, starih crkava i manastira.

To su tragovi mnogobrojnih dvorova, gradova i zadužbina Nemanjića, Lazarevića, Brankovića, njihovih vojvoda i čelnika na trasi "šumadijskog viteškog puta", koji vekovima odolevaju kao miljokazi i ugaoni kamenovi Srbije.

Na toj sudbinskoj transverzali, koju je na Rudniku utemeljio Nemanja, a despoti Stefan i Đurađ je utvrdili do Beograda i Smedereva, obnovila se srpska državnost u ustancima s početka 19. veka.

Ta čudesna staza kraljeva, despota, hajduka i ustanika po grebenima Bukulje, Venčaca i Rudnika može se preći za samo 48 sati i njom često vikendom prolaze izletnici i planinari.

S nje se pred duhovnim okom ukazuju prizori koje je opisivao srednjovekovni putopisac, francuski vitez Brokijer: velika naselja, bogate njive i otežali vinogradi. Čuje se lupa čekića iz rudokopa i kovačnica, glasovi ljudi i stoke iz reke karavana, a iznad svega zvona mnogobrojnih hramova...

Zato "šumadijski viteški put" treba započeti kraj jedne od tih crkava, posvećene arhangelu Gavrilu, koja se nalazi u lepom Bukovičkom parku u Aranđelovcu. Turci su od 15. veka tri puta rušili crkvu, a Srbi je uvek podizali.

Po predanju, jedno vreme su je čak zatrpali da bi je sakrili od Osmanlija. Zato ne čudi da se baš u njoj čuva krst na kome je 1803. i 1804. prota Atanasije Antonijević zakleo na vernost i slogu srpske vođe pripremajući ih za ustanak.

Staza odatle vodi do pod vrh Bukulje na višespratni vidikovac, s koga puca prelep pogled na Šumadiju. Tu su i prijatni restorančići i planinarski dom, kraj kojih se transverzala nastavlja ka Venčacu kroz šumu do Bukuljskog jezera i proplanaka kao stvorenih za sanjarenje na prolećnom suncu.

* Pogled sa vrha Bukulje na Aranđelovac i Venčac

Prateći planinarske oznake stiže se do asfalta kojim se posle nekoliko kilometara i prolaska pored majdana stiže na stari put do vrha Venčaca. Na kruništu planine, koja je divovska gromada mermera, arheolozi su otkrili ostatke velike tvrđave. Staza se naniže spušta do još jednog manastira Svetih arhangela, velikog srednjovekovnog prepisivačkog i književnog centra, zadužbine despota Đurđa Brankovića.

Put ka Aranđelovcu vodi pored lokaliteta gde su se po predanju nalazili dvorovi poslednjeg srpskog despota Pavla Bakića, a arheolozi su nedavno otkrili i ostatke monumentalne crkve iz doba Nemanjića.

Drugi dan na šumadijskom viteškom putu treba posvetiti severnim padinama Rudnika. Šetnja može da započne u Stragarima, rodnom mestu Tanaska Rajića, legendarnog junaka i barjaktara Prvog srpskog ustanka, kraj čijeg spomenika se nalazi mapa s šetačkim stazama.

Prateći tok reke Srebrnice stiže se pod brdo na kome se veli manastir Petkovica iz doba kralja Dragutina, s najstarijim freskama u Šumadiji. On dominira nad dolinom u kojoj se nalazio grad Rudnička Srebrnica, o čijoj veličini govore i tri srednjovekovna manastira u današnjem stragarskom ataru: Blagoveštenje, Petkovica i Voljavča, u kome je zasedala 1804. prva vlada obnovljene Srbije - Praviteljstvujušči sovjet.

IZGUBLjENI GRAD

U legendarnom gradu Rudničkoj Srebrnici nalazio se dvor i letnjikovac despota Stefana, gde je on na državnom saboru plemića i crkvenih velikodostojnika za naslednika proglasio Đurđa Brankovića i pomirio zaraćene dinastije. Do danas od tog bogatog grada i dvorova preživeli su samo ostaci ogromne donžon kule iznad reke Srebrnice.

* Zabranjeno preuzimanje fotografija bez saglasnosti redakcije "Večernjih Novosti"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Отаџбина

06.03.2017. 09:28

Овуда ћу ја своју децу да водим. Хвала Новостима за леп чланак!