Beogradske priče: Hotel London i varoške panorame

DAVNE 1873. godine podignuto je zdanje na uglu sadašnjih ulica Kralja Milana i Kneza Miloša. Pored te višespratnice morao je da prođe, baš kao i danas, svaki stanovnik glavnog grada.

Još u to vreme, u drugoj polovini 19. veka, planirano je da ova zgrada bude hotel, a nadenuli su joj ime "London", po čemu je kasnije dugo prozivano i celo okruženje. Ako bi neko imao da zakaže susret, odličan orijentir bilo je uputstvo: "Vidimo se kod Londona".

PRVI PARLAMENT

NEKADA je u blizini "Londona" bila Narodna skupština, tek stotinak metara naniže prema Vaznesenjskom hramu. Da se podsetimo, prva srpska skupština stolovala je u kući koja se nalazila na kraju današnje Ulice kraljice Natalije, a nekadašnjoj Narodnog fronta, pre raskršća sa Miloševom.

Potom se, otprilike na tom mestu, ugnezdila zgrada u čijem prizemlju je bio poznati bioskop "Odeon".

Blizina prvog parlamenta dugo je bila razlog zbog kojeg su često stalni gosti Hotela "London" bili narodni poslanici. Tu su svi bili izmešani, dok su u to vreme gradske kafane neretko bile prava politička okupljališta.

O tome upečatljivo piše i Branislav Nušić, osvrćući se na one kafane koje je on pamtio i beležio njihov ambijent. Kao i danas, srpsko "političarenje" bilo je veoma bitno u gradskom životu, a bilo je kafana koje su izašle na glas po tome što su se u njima okupljali simpatizeri pojedinih političkih partija.

U Nušićevim zapisima piše kako je, pored "Londona", postojala još jedna kafana koja se zvala "Paun". A odatle pa do Terazija i današnjeg Hotela "Moskva" ih nije bilo, osim jedne niske i vrlo interesantne kafanice "Kod dva tigra".

Na mestu "Moskve" stajale su kućice sa dućanima, a sa druge strane, koja je gledala ka Balkanskoj ulici, bila je kafana "Velika Srbija".

Od "Londona" pa naviše, Miloševom ulicom do Batal-džamije, a današnjeg zdanja Skupštine, nije bilo kafana, dok ih je najviše bilo u ulicama koje su okruživale današnji obod Trga Nikole Pašića.

STARI KORZO

Fotografije onog doba prikazuju varoški razvitak, budući da su zaprege smenili prvi automobili, da bi danas Ulica kralja Milana bila jedna od najprometnijih u gradu. Odmah uz "London" bilo je zdanje Ruskog poslanstva, na čijem mestu danas stoji spomenik poslednjem vladaru iz dinastije Romanov.

Kako je objašnjavao Branislav Nušić, upućujući ondašnje Beograđane, kafana "London" na vrhu Miloševe ulice pripadala je Terazijama. Iako to danas neobično deluje, duž Miloševe ulice spuštala se tramvajska pruga koja je ondašnje žitelje prestonog grada vodila ka Topčideru.

Uostalom, na tom prostoru nalazio se i najvažniji gradski korzo, varoško šetalište koje je omogućavalo najvažnije susrete, od onih građanskih i prepunih "etikecije", pa do skrivenih, čežnjivih ljubavnih pogleda.

APOTEKA I BANANE

APOTEKA preko puta "Londona" sedamdesetih godina bila je verovatno najvažnija u gradu. Svi su znali gde je, imala je duže radno vreme od ostalih, i svako koga je neka zdravstvena nevolja pritisla znao je gde da potraži lek.

Anegdota zbori o jednoj šali koja je nekako u to vreme bila aktuelna, a navodno su je u etar pustile kolege sa jednog radija. Priča je bila u vezi s nesrećnim službenicoma ove apoteke i, potpuno neočekivano, bananom.

Tih godina bila je nestašica ovog južnog voća, i u gradu ga nije bilo ni za lek. Neko je, putem radija, razglasio kako su, neznano odakle, banane stigle upravo u pomenutu apoteku.

I - krenula je jagma. Silan svet nahrupio je da se raspituje za banane, a očajni apotekari su na kraju obesili veliki natpis na ulaznim vratima na kojem je krupnim slovima precizno pisalo: "Nemamo banane!"

Ne bi to bila beogradska priča da prvi sledeći sugrađanin koji je otvorio vrata preko kojih je stajao ogroman natpis odmah na ulazu nije upitao: "Izvinite, molim vas, a kad ćete dobiti banane?"

DRVENI ADVOKATI

STARE uzrečice koje su doprle do današnjih dana neretko nisu razumljive ni onima koji ih koriste. Tako je često da neko bude označen kao tuđi "drveni advokat", mada nikome nije jasno zašto bi pravni zastupnik trebalo da bude "drven".

Zapisi starih hroničara govore da su upravo kod hotela "Balkan" i "London" nekada sedeli siromašni đaci koji su ovde sačekivali seljake koji su dolazili u grad želeći da isteraju pravdu na sudu. Budući da su bili nepismeni, trebao im je neko ko bi ispisao tužbu koju će potom predati nadležnima.

Idealni za takav posao bili su siromašni učenici i studentarija koja bi za nekakav bakšiš odradila taj posao, najčešće na brzinu, i oslonjeni o drvene, kafanske direke, pa su tako i dobili nadimak "drveni advokati".

NEPOKRETNA IMOVINA

PRVI vlasnik automobila u Beogradu bio je Boža Radulović, koji je uvezao "neselsdorf" koji je papreno platio. Njegov otac bio je ugledan trgovac, a vozač je bio Sreten Krstić, koji je ušao u istoriju kao prvi srpski šofer.

Nevolja je nastupila kad se Božino nasleđe istopilo, a često je, idući uzbrdo, njegov auto umeo da "zapne" i ugasi se kod "Londona". Veliki hroničar i šarmatni beležnik onog doba Stevan Sremac zapisao je kako je nesrećnik molio okupljene oko kafanskih stolova da mu pomognu da gurne i upali svoje mezimče na četiri točka. Sremac je tada apelovao na okupljene rečima: "Pomozite Boži da pomeri svoju jedinu preostalu nepokretnu imovinu."

PRVI SEMAFOR

TEHNOLOGIJA je neumoljivo činila krupne iskorake, pa će baš kod "Londona" biti uveden i prvi semafor u Beogradu.

Drugom polovinom pedesetih godina prošlog veka, pored jedinog varoškog semafora nalazila se kućica u kojoj je sedeo saobraćajni milicioner. On je pritiskom na dugme menjao svetlo na prvom električnom sredstvu javne signalizacije.