Tajni izraelski izvještaj: Vojska nesposobna pobijediti u ratu

Knessetov izvještaj klasifikovan je kao tajna, a njegove preporuke kao strogo povjerljive (Al Jazeera)

Piše: Mohamed Mohsen Watad

OKUPIRANI JERUSALEM – Dok izraelska vojska nastavlja provoditi vojne vježbe u kojima se simulira rat na više frontova, politički i vojni krugovi iščekuju izvještaj Odbora u Knessetu za odbranu i vanjske poslove u kojem se iznosi sumnja u spremnost i sposobnost izraelske vojske da riješi bitku u svoju korist. 

Spomenuti izvještaj, u kojem se naglašava da izraelska vojska nije spremna za bitke te se sumnja u njenu sposobnost da vodi rat, prebacuje odgovornost za ovakvo stanje na izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i članove izraelskog kabineta za sigurnost.

Također se upućuje kritika i na račun političkih struktura u državi zbog njihovog pristupa i načina na koji tretiraju vojsku, te zbog odnosa prema njoj dok traju borbe. Spominje se i politički i vojni neuspjeh da se izvuče pouka iz prethodnih ratova, kao i problem nepridržavanja preporuka istražnih komisija u ranijim izvještajima.

Ovaj izvještaj, koji je objavio Pododbor za sigurnosnu doktrinu na čelu sa članom Knesseta Oferom Shelahom, klasifikovan je kao tajna, a njegove preporuke kao strogo povjerljive.  

Rješavanje sukoba i pobjeda

U tom kontekstu, Eyal Alima, vojni analitičar izraelskog Vojnog radija, daje prednost mišljenju da se suština ovog izvještaja tiče diskusije o spremnosti izraelske vojske za sljedeći rat te odnosu između vojnog i političkog nivoa u državi tokom borbi. Također se bavi pitanjem utvrđivanja ciljeva za svaki sljedeći rat i koncepta rješavanja sukoba i ostvarivanja pobjede u ratovima s vojnog gledišta, te na koji bi se način to moglo iskoristiti kako bi Vlada ostvarila svoje političke ciljeve.      

Alima je naglasio za Al Jazeeru da izraelska vojska intenziviranjem svojih vojnih vježbi i manevara koji simuliraju borbe na više frontova u modernom ratu nastoji izvući pouke, primijeniti preporuke izvještaja iz prethodnih ratova, razviti sposobnosti, metode i planove te se prilagoditi novonastalim događanjima u regiji.  

Prema mišljenju ovog vojnog analitičara, ciljeve definišu “političke strukture, a ne vojska, stoga se ovim izvještajem želi dati veća uloga vojsci u donošenju odluka, rješavanju sukoba i definisanju ovlasti svake od strana kako se ne bi mogla izbjegavati odgovornost nakon rezultata ostvarenih u ratu”.

O spremnosti vojske da vodi i pobjeđuje u bitkama Alima kaže da je vojska, prije svega, uvijek oprezna i spremna za bilo kakvu konfrontaciju, ali je koncept rješavanja sukoba i ostvarivanja pobjede u borbama i modernim ratovima i dalje nejasan. Suprotno općem utisku, što priznaje i načelnik Generalštaba izraelske vojske Gadi Eizenkot, još od Jomkipurskog rata izraelska vojska nije uspjela odnijeti pobjedu u ratu niti riješiti bitku u svoju korist. Možda je bio poneki vojni uspjeh, no većina Izraelaca ne tumači to kao ostvarivanje pobjede, tvrdi Alima.   

Ratovi i neuspjesi

Alima za argument uzima preporuke Odbora za istragu Drugog libanskog rata 2006 (kako ga zovu Izraelci), prema kojima su rezultati ovog rata “veliki neuspjeh”, te identifikuju propuste vojnog i političkog rukovodstva. Rat je pokrenut bez strategije i jasnih ciljeva iako je saopćeno da je cilj borbi udaljiti Hezbollah od granica i oslabiti njegovu vojnu sposobnost. Međutim, izraelska vojska doživjela je neuspjeh u vođenju rata i kopnenim borbama. Raketni napadi Hezbollaha nisu zaustavljeni niti je ostvaren bilo kakav napredak u vojnom smislu koji bi političkom rukovodstvu dao priliku da napravi određene iskorake, smatra on.

Isti propusti ponavljaju se i na južnom frontu za vrijeme rata u Gazi 2008. godine. Izraelska vojska nije uspjela ostvariti svoje ciljeve u bitki Al-Furqan (kako je naziva palestinska strana), a to je da dođe do zarobljenog izraelskog vojnika Gilada Shalita, koga je zarobio Pokret islamskog otpora – Hamas. Do neuspjeha dolazi i u operaciji “Čvrsta stijena”, kad su izraelske snage iznova napale Pojas Gaze 2014. godine.

Vlade koje su dolazile jedna za drugom nisu izvukle pouku iz ovih ratova kako bi rekonstruisale svoje vojne kapacitete odvraćanja. Bile su nesposobne uništiti raketne kapacitete otpora, smanjiti njihov vojni arsenal ili uništiti mrežu tunela. Također, nisu uspjele ni u tome da okrenu Palestince u Gazi protiv otpora kako bi srušile režim Hamasa i time osigurale dugotrajno primirje u kojem bi se zaustavili raketni napadi na Izrael.

Politički i vojni aspekt

Sa svoje strane, politički analitičar Akiva Eldar kaže da je većina ratova koje je vodila izraelska vojska, bilo u Gazi ili Libanu, usko vezana za izbore u Knessetu. Politika ili vladajuće stranke poticale su sukobe stvaranjem vanjskog neprijatelja, jer izraelsko društvo staje iza vojske i vlade u ratnim okolnostima zbog straha za svoju sigurnost, dok se društvena, ekonomska i infrastrukturna pitanja potiskuju u drugi plan. 

On smatra vjerovatnim da će izvještaj baciti svjetlo i na odnos između političkih i vojnih nivoa te sukob u vezi s prirodom ciljeva u ranijim bitkama i ratovima, kao i pitanje iskorištavanja političke dimenzije rata u izborne svrhe i uvlačenja vojske u polje politike kako bi snosila odgovornost za bilo koji neuspjeh.

Eldar je za Al Jazeeru izjavio da su procjene, zaključci i neuspjesi, konkretno u ratovima protiv Gaze, koncizno sadržani u izvještaju izraelskog državnog kontrolora. U njemu se iznose oštre kritike na račun Netanyahua zbog njegovog ponašanja tokom vojnog napada na Gazu 2014, ali i načina na koji se bavio pitanjem mreže tunela za ofanzivna djelovanja, te odnosa i koordinacije s vojnim čelnicima tokom borbi.

Izvor: Al Jazeera