ŽIVOT IMA SVOJU CENU: Ana Sofrenović o premijeri predstave Zojkin stan, profesiji i ličnom sazrevanju

V. Strugar

11. 10. 2017. u 17:14

Glavnom ulogom u tragičnoj farsi Mihaila Bulgakova "Zojkin stan" (u režiji Nataše Poplavske), posle duže vremena se na pozorišnu scenu vraća Ana Sofrenović

ЖИВОТ ИМА СВОЈУ ЦЕНУ: Ана Софреновић  о премијери представе Зојкин стан, професији и личном сазревању

Foto V. Danilov

GLAVNOM ulogom u tragičnoj farsi Mihaila Bulgakova "Zojkin stan" (u režiji Nataše Poplavske), posle duže vremena se na pozorišnu scenu vraća Ana Sofrenović - biće to u sredu naveče u Beogradskom dramskom, u kojem je poslednji put zaigrala sredinom devedesetih u "Mišolovci".

U međuvremenu, mnogo toga se desilo. "Naša Engleskinja" je jedno vreme s porodicom živela u Londonu, rodila dve ćerke, pevala džez, imala svoje autorske projekte...

- Balansirala sam između privatnog i profesionalnog života, ali ja volim preokrete. Istraživački rad me je "povukao" iz repertoarskog teatra i ansambl-predstava. Muzika je zauzimala značajno mesto u mojoj karijeri. Ipak, klonila sam se klasičnog mjuzikla i težila čistim formama - objašnjava Ana Sofrenović.

Svestrana umetnica imala je i sopstveni projekat na džez-festivalu 2013, desio joj se i operski "izlet" sa "Orfejem i Euridikom" na Bemusu, pre desetak godina nastupila je u Karnegi holu na koncertu Meredit Mank...

- Nije lako vratiti se u repertoarsko pozorište koje je, u međuvremenu, išlo svojim tokom. Sada radim s rediteljkom koja voli "amalgam" žanrova i publici će ponuditi novo čitanje Bulgakova. Želeli smo da kroz jezik pokreta i muzike, uz, naravno, tekst, ispričamo priču o društvima i ljudima koji prolaze kroz velike promene, spremni na sve da bi preživeli, uvek se dočekujući na noge. Zojka nije herojski lik, na granici je nemorala, sve dovodi u pitanje da bi preživela. Drugačiji je lik od svih koje sam do sada imala.

Predstava "Zojkin stan", Foto BDP

Na pitanje u čemu joj se "desila" najveća promena tokom godina u kojima je jesmo (i nismo) viđali, Ana odgovara:

- U snazi. Danas se na meni vidi život, stekla sam emocionalnu zrelost, koju nisam imala u mladosti. Ljudsko lice nosi sve, i dobra i loša iskustva. U poslednjih pet-šest godina prošla sam kroz sopstvenu katarzu... Najteže je nositi se sa razočaranjima i izneverenim očekivanjima, očekivanjima koja sam imala i od sebe i od drugih ljudi. U mladosti sam bila "ušuškana", a onda sam se izložila životu majke, supruge, umetnice, otišla u drugu sredinu. Sve su to bile faze u kojima sam se izgrađivala. Neke sam snove sačuvala, od nekih odustala.

U tom kaljenju sazrevala je i njena svest o sopstvenoj snazi i izazovima:

- Od snova se može odustati, ali se od sebe ne sme. Ljudi oko vas dobiju novi kontekst u vašem životu. Jer, svi se mi različito razvijamo: u jednom trenutku imamo iste poglede i potrebe, u sledećem različite. Nije to u trenutku lako podneti, ali je deo životne tapiserije. Važno je da, bez obzira na spoljne faktore, steknete sopstvenu sigurnost. Oštre krivine u životu imaju svoju cenu, ali je važno da ga živite što autentičnije i zbog dece koja moraju da pronađu svoju nezavisnost i snagu... Ponekad je potrebno da ostanete sami, u tišini. Velika je buka svuda oko nas i treba pronaći sebe u opštoj kakofoniji.

POPLAVSKA: INSPIRACIJA I SUDBINA

- MOJ deda Rus i baka Makedonka upoznali su se u Beogradu. Bulgakov i ja rođeni smo istog dana, 15. maja. U maju su počele probe predstave, a i radnja komada se dešava u maju - uz osmeh, nabraja "koincidencije" za svoj prvi angažman u Srbiji makedonska rediteljka Nataša Poplavska, dodajući da joj je upravo Ana Sofrenović bila inspiracija za koncept totalnog pozorišta.

U predstavi igraju i Andrija Kuzmanović, Milan Čučilović, Jadranka Selec, Milica Petrović, Savo Radović, Milorad Damjanović, Sandra Bugarski, Milica Milša, Anđela Popović, Miloš Lazarov, Nada Macanović i drugi. Dramatizaciju je uradila Maša Stokić, koreograf je Maja Matić, kompozitor Ognjen Anastasovski, a kostimograf Roza Trajčeska.

BULGAKOV U TOTALNOM TEATRU

"ZOJKIN stan" u čitanju gošće iz Makedonije biće totalni teatar sa elementima muzičke, plesne, dramske i vizuelne umetnosti.

- Na filmu sam igrala snažnije i kompleksnije likove nego u pozorištu. Film mi je dao veći glumački prostor, a sada se radujem što ću igrati u predstavi koja je sublimacija svega što volim i čime sam se bavila. Zato bi mi bilo veoma uzbudljivo da radim i Brehta, u novom čitanju i vremenu - kaže glumica.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)