KARATISTA O OLIVERU IVANOVIĆU: Mudre reči majstora veštine
18. 01. 2018. u 16:02
Sećanje Branislava Dmitrovića na godine provedene sa Oliverom Ivanovićem u karate klubu Ktitor: Pamtiću ga i po razgovorima koji su uticali da postanemo čestiti ljudi
ČESTIT, hrabar, karakteran, uvek čovek sa stavom. Oliver Ivanović je bio vrhunski međunarodni karate sudija, izuzetno cenjen i poštovan, visoko kotiran u čitavoj karate zajednici. I ne samo u bivšoj Jugoslaviji, već i širom Evrope i sveta. Zbog svih svojih vrlina, imao je privilegiju i čast da sudi brojna vrhunska evropska i svetska prvenstva u karateu. A naravno da ne bi mogao da bude vrhunski sudija da i sam nije bio odličan u ovom sportu.
Ovako o svom prijatelju i nekadašnjem predsedniku Karate kluba Trepča - Ktitor govori Branislav Dmitrović, sportski direktor Srpske karate unije. Potresen tragičnom smrću Ivanovića, kako kaže, sa najlepšim uspomenama seća se 1994. i 1995.
PROČITAJTE JOŠ: POTRESNI STATUS SUPRUGE OLIVERA IVANOVIĆA NA FEJSBUKU: Mirno spavaj voljeni moj, oni koji su ovo uradili sigurno neće
- To vreme proveo sam uz čoveka velike energije, entuzijastu, pokretača karate kluba koji je okupio krem jugoslovenskog karatea i po rezultatima u ovom sportu dosegao svetski vrh - priča Dmitrović. - Bio je pokretač i idejni tvorac, alfa i omega karate kluba Ktitor u Kosovskoj Mitrovici. Kao izuzetno sposoban i snalažljiv, ali i neposredan i prisan, uspeo je da obezbedi budžet za rad ekipe koja je zaista harala, ne samo ovim prostorima.
Zahvaljujući Ivanoviću, klub je okupio najbolje tadašnje karatiste iz SRJ - Nikšićane Vladimira Jokovića i Dragoljuba Fatića, Rifata Mujanovića iz Novog Pazara, Novosađane Zorana Todorovića, Mladena Miljkovića, Pančevca Predraga Stojadinova, Beograđanke Stanku Savčić i Tanju Petrović, Branislava Dmitrovića iz Požarevca.
- Bio je gospodin, prijatelj, učitelj - nastavlja Dmitrović. - Pamtiću ga i po očinskim savetima, dugim filozofskim razgovorima koji su uticali na razvoj moje ličnosti i karaktera. Takav trag je, siguran sam, ostavio i na druge članove, jer su svi do jednog, koje je tada okupio, motivisao i pokretao kroz klub, napravili uspešne sportske karijere i postali čestiti i časni ljudi.
I posle toliko godina, kako kaže naš sagovornik, karatisti Oliverovog kluba, ostali su bliski prijatelji. Ni profesionalne obaveze i angažovanje u politici nisu ga sprečavale da "svoju ekipu" pozove telefonom, raspita se za zdravlje ili da samo kratko pita: "Šta ima novo".
- Pamtiću ga i kao velikog džentlmena, šmekera ležernog stila, otmenog gospodstvenog držanja i sa osmehom koji je znao da istopi i odobrovolji i najtvrđa srca. Uspomena na njega ostaće u našim srcima i mislima. Doveka! - zaključuje Dmitrović.
Komentari (1)