[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Lufthansa ponovo u igri za Alitaliu – 12. dio globalnog sukoba

Zadnji članak ovog serijala o globalnom sukobu objavio sam prije tri mjeseca. I dalje su u sukobu šest glavnih igrača: Lufthansa Grupa (Lufthansa, Eurowings, Austrian, Swiss, Brussels), IAG (British, Iberia, Aer Lingus, Vueling, LEVEL), Air France-KLM (Air France, KLM, Trasavia, Virgin Atlantic), Ryanair Grupa (Ryanair, Buzz, Lauda, Malta Air), easyJet i Wizz Air. Uz njih igru igraju još dva velika igrača Turkish i Aeroflot iako nisu ni izbliza toliko eksponirani.

I pritom se kao i u posljednjih dvije godine desilo puno toga, no ipak glavna vijest posljednjih stotinjak dana je da je Lufthansa ponovo u igri za Alitaliju. Naravno i ovu vijest treba gledati u kontekstu globalnog sukoba.

Ponovo prolongirana odluka za Alitaliju

Italija je još jednom, po 7 puta prolongirala rok za predaju ponuda za posrnulu Alitaiu, ovaj puta na 21.11. (prošli rok je bio 15.10). Privatizacija se tako produžila na dvije i pol godine, obzirom da je stečaj raspisan u svibnju (maju) 2017. od kada kompanijom upravlja talijanski stečajni upravitelj.

Konzorcij koji želi kupiti Alitaliu u kojoj su talijanske državne željeznice Ferrovie dello Stato (35%), Atlantia (40%), Talijanska vlada (15%) i Delta (10%), no isti se ne mogu dogovoriti oko ključnih aspekata spašavanja Alitalie. Glavni spoticaj su long-haul linije za Sjevernu Ameriku koje su visokoprofitabilne i talijanski partneri žele veći broj istih. Ove linija donose trećinu Alitalijinih prihoda. No, Delta se poziva na joint venture koji oni imaju sa Alitalijom, Air France-KLM i Virgin Atlantivom i u kojem želi dio prihoda na ovim linijama.

U isto vrijeme Alitalijini sindikati su frustrirani budućim suvlasnicima, ne slažu se sa odlukom vlasti, ne žele popustiti u svojim zahtjevima, te najavljuju štrajkove. Sindikati, naime, smatraju da će Delta preferirati Air France-KLM i marginalizirati Alitaliu, dočim će kompanija smanjivati kako interkontinentalne linije, tako i ostale europske linije, te će postati samo feeder Delte, Virgin Atlantica, Air Francea i KLM-a.

U međuvremenu je Italija uplatila Alitaliji dodatnih 350 milijuna EUR pozajmice na već uplaćenih 990 milijuna u 2017. i 2018. a kako bi premostila kolaps kompanije do privatizacije. Europska unija istražuje pozajmicu prvih 990 milijuna stavivši dvojbe na plaćanje kamate, te trajanje te pozajmice, uz pitanje radi li se zapravo o nelegalnoj subvenciji Italije. Nije jasno kako će Alitalija vratiti ovaj novac Italiji po prodaji obzirom da će investitori platiti manje novaca u novu kompaniju od visine pozajmice Italije (invesitori bi trebali uplatiti 1,2 milijarde, dok je pozajmica 1,34 milijarde).

Lufthansa ponovo pregovara sa talijanskom vladom oko ulaska u konzorcij, iako je njemački prijevoznik prije godinu i pola rekao da ne želi kandidirati za Alitaliju ako ne može preuzeti svih 100% dionica. Sada Lufthansa više ne govori o ovom uvjetu, no jasno postavio zahtjev za smanjenje flote i broja zaposlenih. Rim je naglasio da pozdravlja možebitno Lufthansino suvlasništvo. Isto bi značilo izlazak Delte iz konzorcija. Delta je prvotno planirala platiti 100 milijuna EUR za 10% udjela, no na koncu je investicija povećana na 120 milijuna početkom listopada. Ukoliko bi se isto desilo Alitalijin prelazak iz SkyTeama u Star Alliance bi koštao 80 milijuna EUR. Ostaje za vidjeti je li ovo tek pritisak Italije prema Delti ili se Lufthansa stvarno vraća u igru.

U isto vrijeme u Italiji tešku borbu vodi Qatar, koji je 21% suvlasik IAG-a. Naime, Europska komisija je vrlo bučna u zaštiti Air Italy kao europskog prijevoznika te je zaprijetila najoštrijim mjerama ukoliko se Air Italy zabrani pravo na neograničene letove i linije između Europe i SAD-a. No, druga strana (tri najveća legacy carriera SAD-a) je iznijela neke podatke koji stavljaju sumnju na financiranje kompanije. Naime, izneseni su podaci da je u financijskom izvješću Air Italy za 2017. vidljivo da je Qatar Airways u Air Italy unio 100 milijuna USD preko financijskih injekcija, pozajmica i garancija. Prema njima ovaj novac Air Italy je investirala u pokretanje nekoliko linije prema SAD-u, a koji se operiraju Qatarovim A330. Istovremeno financijsko izvješće Qatara, prema njima, pokazuje da je tih 100 milijuna EUR zapravo novac države Katar, koja je u istoj godini investirala 491 milijun USD u Qatar Airways. U 2018. Air Italy je izgubila 175 milijuna USD, a pretpostavlja se da će isti iznos novaca izgubiti i ove godine.

Američka strana smatra da kompanija koja se oslanja na svoje financije ne može podnijeti ovoliko velik gubitak novaca svake godine. Stoga smatraju da se opstojnost kompanije temelji na financijskim injekcijama Katara preko Qatar Airwaysa. Američka strana naglašava da Europska Unija ima najstroža pravila oko subvencija avio kompanija, pa se pita zašto u ovom slučaju okreće glavu na drugu stranu. Američka strana je frustrirana i činjenicom da se Qatar obvezao javno objavljivati svoja financijska izvješća nakon napada USB3, te postignutog sporazuma, no za fiskalnu godinu 2018. (koja završava 31.3.2019.) nisu javno objavili dokument. Amerikanci stoga smatraju da kompanija krije izvješće zbog inkriminirajućih podataka, tj. da je kompanija i dalje u crvenom, da se i dalje subvencionira visokim iznosima iz Katara, te da subvencionira Air Italy. Isto ne smatraju poštenim i smatraju da time krše jednake uvjete tržišne utakmice.

Qatar je višekratno naglasio da njihova investicija u Air Italy nije ništa drugačija od investicije Delte u Alitaliju (za 10% kompanije platiti će 120 milijuna EUR), u Virgin Atlantic i preko njega u Flybe, u Aeromexico (preko 50% vlasništva) i ostale kompanije gdje ima udio. Qatar također naglašava da nema ni jedan jedini code-share ugovor sa Air Italy. Jednako tako Air Italy naglašava da je njihov udio u transatlantiskim letovima minoran, da imaju tek par linija i da su krajnje nebitni u usporedbi sa stotinama linija koje veliki američki prijevoznici imaju između Europe i Amerike.

Evidentno je da je Air Italy u velikim problemima. Osim odustajanja od nabave 30 Boeinga 787, smanjenja frekvencija i linija, prolongiranja otvaranja novih linija, kompanija se djelomično vratila na koncepciju Meridiane od koje je i nastala, te je ponovo pokrenula leisure i charter letove koje je ukinula nakon pokretanja projekta Air Italy. Od kraja listopada (oktobra) iz Malpense je pokrenula leisure letove za Mombasu, Male, Tenerife South, Zanzibar i charter letove za Fort de France.

U Beču ponovo gori

U Beču se ponovo intenzivirao rat četiri velika igrača Ryanaira (Lauda), IAG-a (Level), Wizz Aira i Lufthansa grupe (Eurowings i Austrian). Iako je djelovalo da se nakon pokretanja 100 novih linija u Lufthansinom dvorištu sukob primirio, to je zapravo bilo kraće zatišje pred još jednu buru.

Tako će Wizz Air bazirati još dva A321 u Beču, prvi 18.12. ove godine, a drugi 1.7.2020. Kompanija će do kraja godine otvoriti 11 novih linija, te tri nove u idućoj godini. Wizz Air će istime povećati broj linija iz Beča na 44, te će ponuditi 4 milijuna sjedala godišnje.

Istovremeno i glavni konkurent, Lauda (Ryanair grupa), pokreće enormne 52 nove linije iz Beča, u dva vala, sa novim zimskim redom letenja, te sa ljetnim redom letenja. Lauda je zainteresirana i za preuzimanje dijela flote od ukupno 27 Airbusa A321 od bankrotiralog Thomas Cooka, kako bi nastavila svoju ekspanziju. Iako je O’Leary izjavio da će ove godine Lauda izgubiti oko 50 milijuna EUR, a iduće godine donijeti profit Ryanairu, nova O’Learyeva izjava je sada bitno drugačija, te je najavio da će Lauda ove godine imati gubitak od 70 do 75 milijuna EUR, te će i 2020. biti u minusu. Lauda pokreće i 10 novih linija iz Stuttgarta, jednu iz Dusseldorfa, te 2 iz Palma de Mallorce.

Level nema povećanja linija iz Beča, čak štoviše ukinuo je London Gatwick. Iskreno izgleda da je Level u ovom mega-sukobu posrnuo, izgubio dah i da nema snage za dalje ratovanje. Uz sve to Vueling pokreće Firencu, a Air Arabia Sharjah.

Lufthansa grupa je u posljednjih godinu dana najavila niz promjena kojima nastoji smanjiti udarac ostalih velikih igrača na njeno tržište, a o čemu sam pisao u prošlim nastavcima ovog serijala. U prošlih tri mjeseca najavila je nekoliko dodatnih velikih promjena. Tako će Austrian preuzeti 4 aviona Eurowingsa i 5 linija ovog LCC iz Beča. Kompanija je imala 46% udjela u Beču, uz nove linije i preuzetih aviona od Eurowingsa, te zamjenom Q400 za A320 (do 2021.) planira povećati udio na preko 50%. Lufthansa grupa od početka sukoba stagnira, i sada otvara tek jednu liniju iz Beča.

Austrian razmišlja i o potpunom zatvaranju domaćih linija, što je vrlo vjerojatno još jedan pokušaj da se natjera Austrija na subvencioniranje domaćih letova. Kompanija je već zatvorila baze u ostalim austrijskim gradovima, prebacila avione u Beč, a inozemne linije iz tih gradova prebacila na ostale prijevoznike Lufthansa grupe.

U idućih par mjeseci Lufthansa grupa će otvoriti brojne long-haul linije iz Frankfurta i Municha i to sa Lufthansom i Eurowingsom. Tijekom zime 2019/20 Eurowings će letjeti iz Frankfurta za Las Vegas (27.10.), Barbados (28.10.) i Winhoek (29.10.), te će od Lufthanse preuzeti liniju za Mauritius (25.10.). U 2020. Eurowings će iz Frankfurta krenuti sa letovima za Phoenix (29.4.) i Anchorage na Aljasci (1.6.). Ovo je prvi puta da će Eurowings nuditi long-haul letove iz Frankfurta.  Iz Municha Eurowings će od zime preuzeti Lufthansine letove za Bangkok (30.10), a u 2020. će krenuti sa letovima za Las Vegas (6.4.) i Orlando (7.4.). Luthansa će pak iz Municha tijekom zime ponovo pokrenuti letove za Sao Paulo (2.10.),  a u 2020. će otvorit i nove letove za Bengaluru (1.4.), Detroit (4.5.) i Seattle (1.6.). Lufthansa će otvoriti još tri long-haul linije koje u ovom momentu nije objavila. Ovo je posebno iznenađenje obzirom da je Lufthansa grupa objavila velik projekt restrukturacije i reorganizacije Eurowingsa u kojem je jedan od glavnih mjera bilo ukidanje svih long-haul linija i prebacivanje istih na Lufthansu, te koncentriranje isključivo na shor-haul linije. Tolike nove linije u idućih par mjeseci baš i nisu na tragu najava kompanije. Istovremeno švicarska poslovnica Lufthansa Grupe, Swiss, otvara letove u ožujku 2020. za Washington Dulles (29.3.) i Osaku (1.3.). Uz to dolaskom posljednja dva Boeinga 777-300ER početkom 2020. neke postojeće linije će povećati kapacitete. Sveukupno Lufthansa grupa će u idućih par mjeseci otvoriti 16 long-haul linije.

Lufthansa je odlučila prodati 6 od 15 Airbusa A380 proizvođaču i to 2022. i 2023. Jednako tako pregovara sa sindikatima da iz cargo flote izbaci sve MD-11 i zamjeni ih sa Boeinzima 777F do 2020.

Lufthansa je postavila Brusselsu uvjet da mora smanjiti troškove za 8-12%. Ne učini li to Lufthansa će vrlo vjerojatno kompaniju involvirati u Eurowings, što je već više puta objavila, bez obzira na ogromno negodovanje zaposlenika Brusselsa, te političara Belgije.

Uz sve probleme koje Lufthansa ima sa konkurencijom koja ju napada sa svih strana, koalicijska vlada tri njemačke stranke je odučila povećati avio takse short-haul letova za duplo od 2020. godine, sa ciljem smanjenja broja letova, a kao dio široke vladine politike smanjenja zagađenja do 2030. godine. Odluka je donesena nakon maratonske sjednice Vlade, te su sadašnje takse od 7,38 EUR uvećane za duplo. Nove takse obračunavat će se od 1.1.2020. za sve letove koji polijeću iz Njemačke. Njemačka je definirala i minimalne cijene zrakoplovnih karata za letove koji kreću iz Njemačke. Istovremeno vlast je potakla korištenje brzih željeznica, smanjivši porez (PDV) na željezničke karte sa 19% na samo 7%. U ovom momentu putničke takse koštaju prijevoznike 1,2 milijardi EUR godišnje, dok će nove takse isto povećati za dodatnih 600 milijuna EUR. Lufthansi će se troškovi istime povećati za 250 milijuna EUR. Za sada se neće povećavati medium i long-range takse.

Na sve to su kabinci Lufthanse, Eurowingsa (i Germanwingsa), Citylinea i SunExpressa u 20.10. imali štrajk između 6 i 11 sati, nezadovoljni primanjima. Sindikati su objavili da postoji mogućnost daljih industrijskih akcija. Usprkos toga Lufthasa je obavila sve operacije.

Zeitfracht, kompanija koja leti za Eurowings sa Q400, će objediniti svoje dvije kompanije, WDL Aviation i nedavno od Lufthanse kupljen LWG-Luftfahrtgesellschaft Walter u jedan brend pod nazivom German Airways. Kompanija će imati tri BAe 146-200 i tri Embraera E190 od WDL-a, te 17 Q400 od LWG-a, tj flotu od 23 aviona. Kompanija se bavi ACMI businessom.

Virgin Atlantic ozbiljno udara na IAG

Ni IAG-u ne cvjetaju ruže. Najveći udarac su dobili globalno od Delte, koja je objavila da kupuje 20% udjela u latinoameričkom LATAM-u za nevjerojatnih 1,9 milijardi USD, najveća akvizicija Delte nakon Northwesta. Uz to Delta će investirati još i dodatnih 350 milijuna USD za tranziciju i suradnju sa Deltom. Delta u posljednjih par godina kupuje naveliko i to diljem planeta (Aeromexico, Air France-KLM, China Eastern, Gol, Korean), a u Europi je kupila 49% Virgin Atlantica, preko njega Flybe, te upravo dovršava kupnju 10% Alitalie. Potez je totalno šokirao i iznenadio javnost, poglavito što je LATAM posljednjih par mjeseci vodio žestoku bitku za joint venture sa Americanom, Britishem i Iberiom na letovima za Latinsku Ameriku, a što su u odobrile sve zemlje gdje LATAM ima poslovnice, osim Čilea. LATAM je član Oneworlda od 2000. No, zbog akvizicije Delte najavio je izlazak iz Oneworlda, što je dio sporazuma sa Deltom. Ovo će Deltu staviti na prvo mjesto u Latinskoj Americi, što je do sada imao American i Oneworld. Delta će istime prodati svojih 9% udjela u brazilskom GOL-u koji je šokiran razvojem događaja obzirom da je imao najbližu moguću suradnju sa Deltom, a planirao je i ulazak u SkyTeam. Delta je izjavila kako sa GOL-om nije mogla ostvariti svoje ambicije i kako joj se sa LATAM-om otvaraju daleko veće mogućnosti. Ostaje za vidjeti hoće li sada Oneworld krenuti u suradnju sa GOL-om, te hoće li privući još nekog od manjih partnera, no American je već objavio da vrši pregovore sa GOL-om. Stvari su se sada ozbiljno zakomplicirale u Europi. Air France-KLM je potpisao joint venture sa Air Europom koja je krenula sa letovima unutar Latinske Amerike, dok je LATAM svoju europsku strategiju vezao uz Iberiu. Nije jasno hoće li tu biti korjenitih promjena. LATAM ima baze u Čileu, Brazilu, Kolumbiji, Ekvadoru, Paragvaju, Argentini i Peruu. Kompanija ima 313 aviona u floti, prošle godine je ostvarila 68,8 milijuna putnika, te je najveća latinoamerička zrakoplovna tvrka (idući je GOL sa 33,4 milijuna putnika). LATAM ima promet od 8,5 milijardi USD, profit od 201 milijun USD, imovinu od 18,8 milijardi USD, te 44.000 zaposlenih. Ovo je vračanje udarca SkyTeama Oneworldu za ulazak u vlasništvo China Southerna (6. najveća kompanija na svijetu, te 1. u Aziji) koji je izašao iz SkyTeama i vrlo vjerojatno će ući u Oneworld. Opako vračanje udarca!

U isto vrijeme Neelmanov Azul Brasilia, pregovara oko joint venturea sa Star Allianceovim Unitedom, Aviancom i Copom oko zajedničkog nastupa na latinoameričkom tržištu. Biti će to još jedan velik udarac Americanu i IAG-u. United ima suvlasništvo od 8,2% u Azulu, te povećava udio u posrnuloj Avianci. Avianca je zbog bankrota zatvorila svoju brazilsku i argentinsku poslovnicu. Avianca i Azul su već pokrenuli codeshare sporazum 25.9. ove godine. Neelman je suvlasnik i TAP Portugala, kompanije koja je član Star Alliance i najbliži partner Azula.

Uz to British je imao dvodnevni štrajk u rujnu (septembru) koji je rezultirao otkazivanjem gotovo svih letova (otkazano je preko 2000 letova) i koštao je kompaniju 137 milijuna EUR. Na sve to štrajk radnika Heathrowa naštetio je kompaniji sa daljih 33 milijuna EUR. Biritish je imao i još jedan kaos kada je 127 letova Britisha je otkazano i preko 200 kasnilo iz London Heathrowa i Gatwicka radi otkazivanja sustava check-ina. Osoblje sve moralo raditi ručno, sustav je ponovo pokrenut u 16:00 sati, ali problemi će se osjećati još par idućih dana radi putnika koji su rerutirani i nisu uspjeli ostvariti konekcije. Zbog svih poremećaja u posljednjih tri mjeseca kompanije je izgubila preko 200 milijuna EUR.

Sa pozitivne strane Irski Aer Lingus (IAG) je dobio prvi A321LR koje će koristiti za transatlantske letove. No, istovremeno IAG je ljut na Airbus radi zastoja u isporukama A321LR zbog kojih je Aer Lingus već morao prolonigrati pokretanje linije Dublin-Montreal sa kolovoza (augusta) 2019. na ljeto iduće godine. IAG naglašava da Aer Lingus nastoji transformirati svoje transatlantske letove i da su poremećeni planovi ozbiljno naštetili financijama i imageu kompanije.

Pozitivno je i da je IAG-ov LCC Vueling potpisao sporazum o suradnji sa Singapore Airlinesaom, Air Chinom, Hainanom i Etihadom. Interesantno da iako su British i Iberia kao glavni suvlasnici IAG-a u oneworld alijansi, Vueling je sporazum potpisao sa dva člana Star Alliance (Signapore i Air China), te dva člana koji ne pripadaju alijansama (Hainan i Etihad). Svi ovi sporazumi pojačat će konekcije Vuelinga u svom glavnom hubu u Barceloni, gdje će Vueling feedati interkontinentalne linije ove četiri prijevoznika. Vueling u Barceloni ima 114 linija, što je i te kako važno za konekcije Singaporea na svojoj liniji za Singapur, Air Chine koja iz Barcelone leti za Peking i Shanghai, te Etihadove linije za Abu Dhabi. Kompanija planira sličnu suradnju i preko svog drugog huba u Rimu Fiumicino, kao i u Parisu Orly, a u budućnosti i u još nekim bazama. Sličan sustav već nekoliko godina provodi easyJet pod nazivom Worldwide platforma, koji ga je nakon Gatwicka proširio na čak 11 aerodroma među kojima su Amsterdam, Barcelona, Berlin Tegel, London Gatwick, Milan Malpensa, Paris CDG i Orly. Kompanije koje su u sustavu su Norwegian (Skandinavija, Velika Britanija), WestJet (Kanada), Corsair i La Compagnie (Francuska), Virgin Atlantic, Loganair i Thomas Cook (Velika Britanija), Neos (Italija), Emirates (UAE), Cathay Pacificom (Hong Kong), Air Transat (Kanada), BlueAir (Rumunjska, Italija, Cipar), Scoot i Singapore Airlines (Singapur) te Aurigni (Velika Britanija).

No, Delata i Air France-KLM su istinski pokrenuli potpunu ofanzivu protiv Britisha. Delta i Virgin Atlantic (u kojoj Delta ima 49%, a Air France-KLM 31% vlasništva) će povećati svoje SAD-UK letove od proljeća 2020. sukladno svom joint venture. Tako će Delta svoje New York JFK-London LHR povećati na tri leta dnevno (sa 767-400), a uvest će linije Boston-London Gatwick (sa 757) i Boston-Manchester (također sa 757). Virgin Atlantic će pak povećati letove iz London LHR za Los Angeles na 17 tjednih letova (A350), Seattle na 11 tjednih letova (787), te New York na 5 dnevnih letova. Linija London LHR-New York će tako imati nevjerojatnih 8 dnevnih letova ove dvije JV kompanije. Virgin će uvesti i liniju London Gatwick-New York JFK sa A330-200. Uz to Delta će na liniji Boston-London LHR uvesti veći avion (767-400). Ovim mjerama dvije kompanije su povećale kapacitet na transatlanstki letovima za preko 10.000 sjedala tjedno u usporedbi sa 2019.

Istime se Delta vraća na Gatwick i Manchester. Uzmemo li u obzir i Virgin Atlanticove linije ovaj joint venture će imati 9 linija iz Gatwica i 7 linija iz Manchestera. Virgin Atlantic će povećati i broj frekvencija iz Manchestera na liniji za New York za 65%, te će pokrenuti novu liniju sa tri tjedna leta za Barbados ove zime. Istime će povećat broj sjedala iz Manchestera za 30.000 u usporedbi sa prošlom godinom. I Delta pokreće novu liniju iz Manchestera, prvu do sada, za Boston. Na ovaj način Delta i Virgin Atlantic šire svoje transatlantske linije iz Velike Britanije izvan pretrpanog Heathrowa koji je do sada bio okosnica strategije obije kompanije. Naime slotove na Gatwicku i Manchesteru je bitno lakše dobiti nego na pretrpanijem Heathrowu. Istovremeno kompanije će koristiti Flybeov hub u Manchesteru na kojem Flybe ima 23 linije koje će svakako feedati ekspanziju Delte i Virgin Atlantica. Flybe od listopada otvara još tri feeding linije na Heathrowu uz postojeće tri linije koje će feedati  linija Delte i Virgin Atlantica. Za očekivati je da Flybe otvori i feeding linije iz Gatwicka za ove dvije kompanije u bliskoj budućnosti.

Virgin Atlantic pokreće i prvu latinoameričku liniju, onu iz London Heathrowa za Sao Paulo (Brazil), 29.3.2020. Ove linije će se feedati iz novog sprazuma sa LATAM-om.

Virgin Atlantic je naglasio da želi smanjiti dominaciju British Airwaysa na London Heathrowu. Stoga kompanija planira osjetno povećati long-haul linije, povećati konekcije na domaćim i europskim linijama na Heathrow koje će feedati long-haul linije. Kompanija planira sa Heathrowa operirati 103 domaće, europske i long-haul linije nakon što se otvori 3. pista, dok će 2020. operirati tek 19 long-haul linija. Stoga kompanija planira otvoriti 12 novih domaćih linija (uključujući Belfast, Glasgow i Manchester), 37 novih europskih linija (uključujući i Barcelonu, Dublin i Madrid), te 35 long-haul linija (uključujući i Buenos Aires, Tokyo i Santiago de Chile).

Kada je Virgin Atlantic kupio flybe rekao sam da će ga rapidno iz kompanije koja je svaštarila pretvoriti u feedera za sebe, Deltu, te Air France i KLM. Već sam pisao i o nizu raskinutih ACMI ugovora, ukidanju baza, racionalizaciji flote, preslagivanju linija, te povećanju feeding linija za Heathrow. No, aktivnosti oko flybea su se intenzivirale ovog ljeta. Tako je kompanija flybe preimenovala u Virgin Connect i najavila da će uvesti veće aviona od trenutnih turbopropa (Q400) i regionalnih jetova (ERJ170 i 195), kao jednu od mjera prelaska na feeding koncept za Virgin Atlantic. Kompanija i dalje ukida neisplative baze diljem Britanije, a posljednja ukinuta baza je Isle of Man od ljeta 2020. Flybe je na ovom aerodromu imao 63 tjedna polaska i držao 41,6% udjela u prometu. Bazu na Isle of Man će preuzeti jedan od tri suvlasnika Flybea, Stobart Air. Kompanija je odlučila potpuno napustiti i bazu u Doncaster/Sheffield od kraja listopada (oktobra).

No, uz sve ovo IAG je povećao profit u 2. kvartalu ove godine za 19,5% na 815 milijuna USD u usporedbi sa istim periodom lani.

Ryanair ponovo u žiži štrajkova

Nakon brojnih štrajkova u Ryanairu u posljednjih dvije godine, ovog ljeta štrajkovi Ryanairovih djelatnika su se ponovo intenzivirali.

Štrajkali su piloti u Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Portugalu, a kompanija je uspjela spriječiti štrajkove u Irskoj i Njemačkoj. Piloti smatraju da, iako imaju više plaće nego Norwegianovi i Jet2 piloti, trebaju dobiti dodatna povećanja obzirom da je kompanija profitabilna čak 1,1 milijardu EUR, dočim dio te zarade moraju podijeliti i radnici, a ne samo vlasnici i uprava kroz bonuse. Ryanair je pak najavio da će pokrenuti sudski postupak zabrane štrajka, na što su piloti rekli da je to tipično „bully“ ponašanje za upravu Ryanaira. I Lauda (podružnice Ryanaira) se obratio svojim zaposlenicima te najavio mogućnost otpuštanja radi prognoze gubitka od 75 milijuna EUR u ovoj godini. Lauda predlaže niz mjera kojima bi se trebala povećati efikasnost kompanije, a mjere se u prvom redu odnose na zaposlenike. Ovo je izazvalo bjes radnika i prijetnje štrajkom, no kompanija je uspjela isto prevenirati.

Ryanair je najavio ukidanje bazu u Faru (Portugal). Sindikati smatraju da je to odgovor na planirani štrajk pilota. No, isto je izazvalo paniku kod turističkih djelatnika. Radnici su na koncu ipak odlučili popustiti, a Ryanair je izjavio da će baza ostati otvorena, no da će ostaviti dva od tri aviona u bazi, dok će jedan preseliti iz Fara.

Ryanair će zatvoriti bazu u Hamburgu početkom 2020. Baze u Hamburgu imaju Condor, TUI i Eurowings. Eurowings kao glavna konkurencija Ryanairu ima 51 liniju, te otvara još 4. Ryanair je objavio da ukida sve domaće linije u Njemačkoj.

Uz to kompanija planira da Ryaniarova malteška poslovnica Malta Air preuzme Ryanirove baze u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj, kao i avione koji su tamo bazirani. Ryanair će koristiti poljski Buzz (prije Ryanair Sun) za svoje baze na Kanarskim otocima, a najavio je da će Buzz preuzeti i budimpeštanske letove kako bi mogao konkurirati Wizz Airu.

 Europska komisija je naložila Ryanairu da vrati 8,5 milijuna EUR nelegalne pomoći koje je dobio od Agencije za promociju turizma i gospodarstva za letove iz Montpellier Aerodroma. Agencija je plaćala Ryanairu za promociju Montpelliera i okolnih mjesta na Ryanairovim web stranicama. Komisija je dokazala da novac koji Agencija plaćala nisu sukladne promotivnom efektu za razvoj turizma te regije, nego da je on u stvari davan da bi Ryanair letio na taj aerodroma. Komisija je istaka da Agencija nije propisala javni natječaj, nego je novac davala direktno Ryanairu. Komisija smatra da je plaćanjem za promociju Montpellier Aerodroma zapravo data Ryanairu nepoštena prednost spram konkurencije, kao i da su time oštećene ostale francuske regije i regionalni aerodromi. Ovo se kosi sa pravilima Europske unije i istime je nelegalno. Montpellier Aerodrom je u prošloj godini imao 1,9 milijuna putnika, za njega leti ukupno 18 kompanija koje imaju ukupno 38 linija, od čega najviše linija ima easyJet, njih 6 (od čega 4 sezonske). Ovo je vrlo ozbiljan presedan prema kojem bi Europska komisija mogla kazniti Ryanair, ali i druge LCC za novac primljen za promociju turizma neke regije. I u Hrvatskoj takvih promocija u „udruženom oglašavanju“ ima vrlo mnogo i vrijedne su nekoliko milijuna EUR, a prima ih i Ryanair, ponajviše za brojne linije iz Zadra.

Ryanair je u ovom periodu pokrenuto i sudski proces protiv svog bivšeg COO Petera Bellowa, koji je prešao na istu funkciju u konkurentski easyJet.

Kao produkt svih ovih loših vijesti Ryanair je objavio da mu je profit u drugom kvartalu ove godine pao za čak 21%, pri čemu na isto nije utjecalo prizemljenje Boeinga 737MAX, jer su prvi primjerci u kompaniju trebali doći tek najesen, dok je istovremeno Wizz Air za isti kvartal objavio ogromno povećanje profita, na 72,4 milijuna EUR (u istom periodu prošle godine imao je 29,3 milijuna EUR gubitka). Istovremeno je kompanija objavila najniži profit u četiri posljednje godine, a najavila je dalji pad profita u idućoj godini, te smatra da će on biti između 750 i 950 milijuna EUR.

U svom godišnjem financijskom izvješću Ryanair je objavio da neće dobiti svoje Boeinge 737MAX prije veljače 2020, te da će ih za ljeto 2020 imati tek 30, umjesto 58 planiranih. Istime su smanjili ekspanziju, smanjili broj linija, pa čak i baza u zimi 2019/20, a za iduću godinu će imati oko 5, umjesto 10 milijuna planiranih novih putnika.

Na pozitivnoj strani Ryanair je povećao broj aerodroma na kojima nudi konekcije, pokreće letove iz Gruzije i Armenije gdje otvara baze.

Nakon više od 20 godina kao CEO Ryanaira Michael O’Leary je prešao na poziciju CEO-a grupacije, Ryanair Holdinga, koji osim Ryanaira u portfoliu ima Buzz (Ryanair Sun), Ryanair UK, Laudu i Malta Air. Na mjesto CEO Ryanaira postavljen je dostadašnji Cheef People Officer Eddie Wilson, koji je u Ryanairu 20 godina.

Air France nastavlja promjene

I Air France-KLM se korjenito mijenja o čemu sam pisao u prošlim nastavcima. Tijekom ljeta kompanije je najavila narudžbu čak 50 Airbusa A220, te još toliko opcija. A220 će zamijeniti A318 i A319. Kompanija je najavila da će 2020. izbaciti iz flote tri A380, a preostalih 7 će izbaciti do 2022.

Kompanija planira povećati broj sjedala na long-haul letovima u postojećim avionima kako bi odgovorili na sve veći pritisak low cost long-haul carriera. Air France-KLM već sada ima vrlo loš razmak među sjedalima, a ovo će još više srozati uslugu u avionima.

Nakon bankrota Aigle Azura Transavia France i ASL se žele natjecati za linije prema Alžiru koje je letio Aigle Azur, te preuzeti ovo tržište. No Air France je odustao od ideje da kupi bankrotirale francuske kompanije Aigle Azur i XL Airways.

Kao što se i očekivalo DOT Sjedinjenih Američkih država je dao zeleno svjetlo za joint venture Delte-Air France-KLM-Virgin Atlantic koji će imati ogroman utjecaj na transatlantske letove, ali i raspodjelu snaga u Europi.

Air France-KLM i China Eastern Airways su proširili postojeći joint venture tako da uključe i Virgin Atlantic Airways. Joint venture će se odnositi na letove Shanghai-London, te na konekcije u Londonu i u Shanghaiu.

Na koncu i jedna nicha KLM-a. Belgijska kompanija Air Antwerp koja će imati bazu na istoimenom aerodromu dobila je AOC, te je 9.9. krenula sa prvim letovima na liniji Antwerp-London City (3 puta dnevno radnim danom i jednom dnevno nedjeljom). Kompanija je joint venture između CityJeta (75%) i KLM-a (25%), a letjet će sa Fokkerima F50, istim tipom aviona kao i bankrotirali VLM koji je letio sa Antwerpena. Kompanija je najavila još dvije linije u skoroj budućnosti.

Turkish krenuo u ozbiljnu ekspanziju

Turkish Airlines nastavlja vrtoglavu ekspanziju nakon trogodišnje stagnacije uzrokovane terorističkim napadima i pokušajem vojnog udara, te planira do 2021. povećati flotu na preko 400 aviona. No, ono što najviše iznenađuje je najava Turkisha da je zainteresiran za regionalne jetove, što znači promjenu strategije operiranja isključivo uskotrupaca tj. A320obitelji i Boeinga 737. Naime, Turkish je još 2007. iz flote izbacio posljednje regionalce RJ100. Ovo pak znači mogućnost većeg broja frekvencija na postojećim linijama, te otvaranje linija sa manjim brojem potencijalnih putnika.

Istovremeno Turska je nezadovoljna sa isključenjem iz Lockheed Martin F35 pete generacije aviona, pa je zaprijetila da bi Turkish mogao otkazati narudžbu Boeingovih aviona. Turkish u ovom momentu čeka isporuku 26 Boeinga 787-9 (4 je već isporučeno), 3 777F, 54 737MAX8 (11 je već isporučeno), te 9 737MAX9 (1 je već isporučen). Ukupno se radi o 92 aviona kataloške vrijednosti 16,4 milijardi USD.

No, najveća vijest je da je Turkish Airlines zainteresiran za kupnju 19,8% udjela u Virgin Australiji od posrnule HNA Grupe (Hainan i dr.). Turkish nije jedini zainteresiran za dionice, nego su interes pokazali i Singapore Airlines, te kineski holding Nanshan Capital, pri čemu svaki od njih već posjeduje 20% dionica Virgin Australie, a ovako bi udio povećali na skoro 40%. Trenutno je najveći investitor u Virgin Australiju EAG Investment Holding Company iz kojeg stoji financijski posrnuli Etihad Airways, koji ima 20,9% udjela. Virgin Grupa Richarda Bransona i dalje drži 10,4% udjela. HNA je u velikim financijskim dubiozama i prodaje sve udjele u tvrtkama, posebno avio kompanijama koje može prodati. Tako je prodala udjele u nizu svojih lokalnim kompanijama lokalnim kineskim vlastima. Iz istog razloga od 2018. pokušava prodati i svoj udio u financijski posrnuloj Virgin Australiji.

Turkish je do sada već investirao u avio kompanije. Pa je tako sa Lufthansom napravio joint venture u SunExpress (svaka kompanija ima 50% vlasništva), investirao je u 49,12% Air Albanie, 100% je vlasnik LCC AndoluJeta i business charter kompanije Turkish Airlines General Aviation. Turkish je investirao i u B&H Airlines, no investicija je radi razmimoilaženja sa BiH politikom prekinuta i Turkish se potpuno povukao iz kompanije, koja je potom vrlo brzo bankrotirala i prekinula sa operacijama. Turkish je pokazao interes za investiciju u LOT i Air Maltu, no iste se nisu realizirale.

Virgin Australija je nedavno zatražila od australijskih vlasti mogućnost joint venture sa Virgin Atlanticom, kompanijom u suvlasništvu Delte, Air France-KLM i Virgin Grupe, a koja bi otvorila SkyTeamu konekcije na australijsko tržište. Australijski regulatori već su dozvolili joint venture Americana i Qantasa, a Qantas već ima višegodišnju jaku suradnju sa Britishem, tako da je oneworld već namiren za konekcije na ovaj udaljen kontinent. Ostaje još Star Alliance koji svoje konekcije prema australijskom kontinentu vrši preko Singaporea i Air New Zealanda. No, Turkish već godinama najavljuje linije prema Australiji, te ih je radi vlastite krize prolongirao, no sada je obnovio planove za iste. Samim time ekstremno mu je važna suradnja sa Virgin Australiom.

Turkish je iskazao profit od 26 milijuna USD u drugom kvartalu ove godine, što je 79,5% manje u usporedbi sa istim periodom lani (127 milijuna USD). No, u stvari je ovaj rezultat i više nego dobar obzirom da je u tom periodu Turkish imao visoke troškove prizemljenja 12 Boeinga 737MAX, kašnjenja isporuka A321neo, te seljenja sa Ataturka na novi istanbulski aerodrom.

Norwegian se bori za goli opstanak

Michael O’Leary, CEO Ryanair grupe predviđa da će još niz kompanija bankrotirati u idućih godinu dana, te da će idući veliki prijevoznik koji će bankrotirati biti Norwegian. Norwegian već dvije godine pokušava doći na zelenu granu. Zbog toga reže flotu, odgađa isporuku novih aviona, sve avione u vlasništvu je dao na prodaju, ukida linije i smanjuje broj frekvencija, zatvara baze, prodaje vrijedne dionice u banci, mijenja strateške odluke i radi niz drugih mjera za stabilizaciju kompanije.

Ovu O’Learyevu tezu podržava i činjenica da Norwegian i dalje prodaje obiteljsko zlato, ovaj puta je prodao svih 17,5% u Bank of Norwegian za što je dobio 245 milijuna USD.

Stoga ne treba čuditi da su vlasnici obveznica kompanije prihvatili da se odgodi isplata obveznica vrijednih 380 milijuna USD i to na dvije godine. Za ovu odluku je glasalo 89,8% vlasnika obveznica NAS07, te 99,64% vlasnika obveznica NAS08. Kao garanciju isplate Norwegian je dao svoje slotove na London Gatwicku. Norwegian intenzivno pregovara i sa lezorima oko boljih uvjeta lizinga.

Istovremeno Norwegian je objavio da ukida sve letove između Irske i Sjeverne Amerike od 15.9. ove godine. Kompanija je letjela iz Dublina za Providence i New York Stewart (SAD), te Hamilton (Kanada), kao i iz Corka za Providence, te Shannona za Providence i New York Stewart. Kako su putnici obaviješteni u roku dužem od dva tjedna, nemaju prava na kompenzacije (sukladno regulativi EU261), nego će im se vratiti novac ili će prihvatiti alternative koje nudi Norwegian. Nekoliko tisuća putnika će biti pogođeno ovom odlukom. Norwegian i dalje operira transatlantske linije iz Amsterdama, Atene, Barcelone, Copenhagena, Madrida, London Gatwicka, Osla, Parisa, Rima i Stockholma. Većina ovih linija obavlja se sa Boeinzima 787-8 i 787-9, no neke kraće linije obavljaju se sa 737-800, a dobar dio ih se trebao operirati sa prizemljenim 737MAX8, kojih u floti imaju 18. Kompanija treba dobiti još 92 737MAX8 od kojih će dobar dio letjeti i long-haul linije, te 30 A321LR koji će svi letjeti long-haul linije, kao i 5 Boeinga 787-9.

Uz to Norwegian preslaže svoje sjevernoameričke linije. Tako planira sve letove iz Newarka prebaciti na New York JFK. Na Newarku su bile samo dvije linije Norwegiana, one za Barcelonu i Rim, dok na JFK kompanija ima 8 linija (za Amsterdam, London LGW, Madrid, Oslo, Paris, te sezonske za Atenu, Copenhagen i Stockolm). Istime će iz JFK operirati 10 linija.

Ipak nisu sve vijesti crne. Kompanija je uspjela sa JetBlue-om potpisali pismo namjere za široki interline sporazum za transatlantske destinacije. Sporazum uključuje preko 100 linija u SAD-u, Karibima i Latinskoj Americi kojima će se feedati 20 Norwegianovih linija preko New Yorka, Bostona i Fort Lauderdalea za Europu.

Na koncu, iako je najavio zatvaranje baza na kanarskim otocima, Norwegian će ipak zadržati baze na Grand Canariji (sa 18 linija, dvije manje nego prije) i Tenerife South (sa 11 linija, jednu više nego prije). Norwegian leti još i za Fuerteventuru (2 linije), Lanzerot (2 linije), tj. ukupno 33 linije na Kanare.

Island i dalje kipi

Iako je IndigoPartners odustao od kupnje Wow-a i time poslao kompaniju u bankrot, njegova europska ispostava Wizz Air i dalje se širi u Raykjaviku, te se učvršćuje na poziciji drugog prijevoznika. Kompanija sada operira 10 linija iz Raykajvika no dolaskom A321XLR sigurno će preko Islanda povezati sve svoje kompanije u SAD-u, Meksiku i kanadsku kompaniju koju uskoro otvara.

Oasis Aviation Group je kupio svo vlasništvo bankrotiralog WOW Aira. Michelle Ballarin, predsjednica kompanije je izjavila da planira osnovati novu islandsku kompaniju na temeljima bankrotiralog WOW-a koja će imati 49% vlasništvo SAD-a. Za tu svrhu su osigurali 85 milijuna USD za prve dvije godine poslovanja, a što će vjerojatno povećati na 100 milijuna u tom periodu. Kompanija će funkcionirati po uzoru na Southwest, a u floti će imati tri A321neo, model sa kojim je bankrotirali WOW operirao, a u dvije godine planira povećati flotu ovih aviona na 10 do 12. I destinacija će biti slične onim WOW-a, no destinacije koje su stvarale gubitak neće otvarati, ali će zato otvoriti letove za Washington Dulles koje WOW nije imao, a gdje Oasis ima sjedište. Kompanija planira imati i dva cargo aviona za cargo letove na Island. No, planovi su neobjašnjivo prolongirani, pa se isto neće desiti u listopadu (oktobru). Kompanija je objavila da će umjesto toga krenuti u prosincu (decembru), dok će karte krenuti u prodaju u studenom (novembru). No, prema svemu do sada poduzetom cijeli projekt iskreno se dovodi u pitanje.

Istovremeno Skuli Morgensen, bivši vlasnik i CEO WOW-a je najavio osnivanje nove kompanije jer je, po svojoj izjavi, naučio na greškama WOW-a koje sa novom kompanijom neće ponavljati. Ipak, osim planova za A320neo kao temeljem flote, te želje za prikupljanjem investitora nema daljih informacija o ovoj inicijativi.

Za razliku od toga, još jedna kompanija imena WAB (We Are Back), u koju su uključena dva direktora bankrotiralog WOW-a, dobila je islandski AOC, ali u istoj nije involviran Morgensen. WAB će operirati šest aviona na 14 destinacija u Europi i SAD-u, a u prvoj godini planiraju imati milijun putnika i 500 zaposlenika. 75% dionica kompanije će imati irski fond Avianta Capital koji će investirati 35 milijuna EUR. Ovaj fond je u vlasništvu Aislinn Whittley-Ryan, kćeri pokojnog osnivača Ryanaira. Dva bivša direktora (Arnar Mar Magnusson koji je vodio oparacije u WOW-u i Sveinn Ingri Steinporssen koji je vodio ekonomski odjel WOW-a) su oformili kompaniju Neo koja će imati 25% vlasništva. U Neo suvlasništvo imaju i neki od zaposlenika bivšeg WOW-a te, Bugi Guđmandsson pravnik u Atlantik Legal Serviceu i Thoroddur Ari Thoroddsson konzultant u trgovini avionima i vlasnik pet poduzeća.

Icelandair pak proživljava ozbiljnu krizu i nastoji je prebroditi brojnim mjerama o kojima sam pisao u prethodnim nastavcima ovog serijala. Tijekom ljeta Icelandair je najavio da će koristiti Boeinge 757 do 2025. godine, istovremeno 737MAX će zamijeniti neke 757 i služiti za povećanje broja letova.

No, kompanija je objavila da će njena regionalna feeding podružnica Air Iceland Connect, smanjiti flotu sa 6 na samo 4 aviona. Kompanija trenutno leti tri Q200 (37 mjesta) i tri Q400 (74 mjesta) na 9 regionalnih aerodroma na Islandu i Greenlandu, te na Keflavik. Icelandair je izjavio da preispituje poslovanje i opstojnost Air Iceland Connecta. Ipak da bi prevenirao ukidanje lokalnih linija na Islandu, vlasti su objavile da će subvencionirati domeće linije. Uz njih regionalne letove leti još i minijaturne kompanijice Eagle Air i Norlandair.

I Aeroflot ima problema

Ruski nacionalni prijevoznik Aeroflot je otkazao narudžbu za čak 22 Boeinga 787 (18 Boeinga 787-8 i četiri 787-9), što je još jedan udarac na projekt 787. Narudžba je napravljena 2007. godine i kataloške je vrijednosti 5,5 milijardi USD. Aeroflot čeka isporuku tri preostala Boeinga 777-300ER i 15 Airbusa A350-900. Uz to kompanija čeka isporuku 9 A320neo obitelji, 50 Irkut MC-21, te 100 SSJ-100. U ovom momentu Aeroflot u floti ima 249 aviona.

Vrlo čudna izjava je došla iz ruskih vlasti koje smatraju da je Pobeda kao jedina LCC u Rusiji nedovoljna, te želi još LCC konkurencije, pa poziva Aeroflot, koji je vlasnik Pobede, da pokrene još jednu LCC u zemlji. Iskreno nije jasno zašto bi Aeroflot pokrenuo drugu LCC, kojeg smisla bi tako što imalo? Istovremeno Vlada Rusije zaprijetila je Pobedi da će je zatvoriti ako ne otvori više domaćih linija. Na sve to Aeroflot je objavio da planira prodati 25% vlasništva u Pobedi. Očito su neki problemi na relaciji Pobede i Aeroflote/Vlade Rusije. Problemi radi kojih se poseže za prijetnjama i prisilom.

S druge strane glavni Aeroflotov konkurent S7 je pokrenuo vrlo simptomatičan potez. Naime, S7 će apsorbirati brand Globus do kraja godine, te istime Globus više neće postojati kao ime, ni kao kompanija. Obje kompanije su u vlasništvu East Line Group. Prije par tjedana korporacija je već ujedinila Globus i Sibir u jednu kompaniju, što je bio predkorak za ujedinjenje svih kompanija pod jedan brend S7. Istime će S7 uključujući u svoju flotu Globusovih 23 aviona (21 Boeing 737-800 i 2 737MAX8), te 8 naručenih 737MAX8. Na ovaj način S7 će povećati flotu na 125 aviona i 23 naručena. East Line Group će ostaviti dvije vlastite neovisne kompanije, Cyprus Airways (2 A319 na Cipru), te američkog proizvođača poslovnih aviona Epic Aircraft.

Istovremeno zrakoplovni sukob između Rusije i Gruzije ne jenjava. Georgian Airways, nacionalni prijevoznik Gruzije, će tužiti Rusiju radi bana za letove prema ovoj zemlji, a koji je ozbiljno naštetio ovom prijevozniku pošto im je dobar dio letava upravo bio prema Rusiji. Gruzijska je pak vlada odlučila subvencionirati letove iz Gruzije preko Armenija za Rusiju kako bi nakadila gubitak kompanijama koje su zahvaćene banom Rusije na letove za Gruziju

Bankrotirale kompanije nakon ljeta

Kao i uvijek tijekom ljeta nije bilo bankrotiralih kompanija, jer vjerovnici čekaju da se nakupi novac u povećanim ljetnim operacijama. Stoga kompanije redovno bankrotiraju tijekom rujna (septembra), listopada (oktobra) i studenog (novembra). Tako je tijekom rujna bankrotiralo 4 kompanije, britanski Thomas Cook , francuski Aigle Azur i XL Airways, te slovenska Adria.

Thomas Cook je jedna od najvećih kompanija koje su bankrotirale u Europi u posljednjih dvije godine, koja je 2018. prevezla preko 8 milijuna putnika. Da bi vratila 150.000 putnika koji su ostali u inozemstvu Britanska vlada je angažirala 150 aviona iz kompanija sa raznih kontinenata, među kojima i A380, koji su obavili 700 letova da vrati sve putnika u Britaniju, a što je koštalo Britaniju 126 milijuna USD.

Ipak su bankrot Thomasa Cooka preživjele Thomas Cook Skandinavia, te njemački Condor koji je zatražio pozajmicu od 380 milijuna EUR od Njemačke i dobio je. CEO Condora Ralf Teckentrup je izjavio da je kompanija zdrava i profitabilna, no da je likvidnost kompanije trošena na preživljavanje vlasnika Thomas Cooka. Novac će se upotrijebiti za preživljavanje zime. Ovakvu pozajmicu je dobio i Air Berlin, a nakon što je kompanija prodana, dio novca od prodaje uplaćen je za povrat pozajmice Njemačkoj. Interes za Condor je za sada iskazala Lufthansa i IndigoPartners (Wizz Air).

Od intenziviranja sukoba (rujan 2017.) u Europi su bankrotirali: Air Berlin i Germania (Njemačka), Primera Air (Danska), FlyViking (Norveška), Nextjet (Švedska), Monarch, Thomas Cook, Flybmi i Cello Aviation (Velika Britanija), Small Planet (Litva), Bural, Pskovavia i Saratov (Rusija), Dniproavia i UM Air (Ukrajina), Taron Avia (Armenia), Tandem Airo (Moldavija), Bulgarian Eagle (Bugarska), Eagle Air (Island), Skywork, Belair, Private Air, JU Air i Darwin (Švicarska), Niki i Wellcome Air (Austrija), VLM (Belgija), Cobalt (Cipar), Aigle Azur, XL Airways i Atlas Atlantique (Francuska), Wow (Island) i Adria (Slovenija).

U opasnoj zoni pred bankrotom su: rumunjski LCC Blue Air (zatvara baze, te je upravo najavio smanjenje flote za čak 8 Boeinga 737, što je 1/3 flote), turski Atlas Global, ruski UTar, i bosanski FlyBosnia (kompanija je dužna Aerodromu Sarajevo čak 1.077,339 BiH maraka, prijeti seljenjem operacija na Tuzlu i Mostar, a Aerodrom Sarajevo da će zabraniti letove kompanije). Avia Solution Groups (u prošlosti preuzeli bankrotirali flyLAL, preuzeli i odustali od projekta novog terminala u Vilnijusu, rascjepkala je dvije kompanije, te preprodala dvije firme među kojima i Small Planet koji je nakon toga bankrotirao) preuzima Smartlynx, što nije baš optimistična vijest za ovu kompaniju.

Vlada Moldove planira ponovo nacionalizirati Air Moldovu koju je privatizirala prošle godine, a kupili su je sada posrnula Blue Air i dva moldovska businessmena. Istovremeno moldovske vlasti otkrile su pranje novca u privatizaciji Air Moldove, te su blokirale svu imovinu kompanije.

AirBaltic je na tržište izbavio dionica u vrijednosti 200 milijuna EUR kako bi mogao financirati dalji razvoja flote i linija. Neki analitičar smatraju da se AirBaltic zaigrao sa narudžbom od 50 A220 i da ga je to dovelo u krizu, no kompanija tvrdi da se samo radi o novcu za ekspanziju.

I na Malti nije sve bajkovito usprkos sporazumu Ryanair i Malte oko pokretanja Malta Aira i suradnje sa Air Maltom. Naime, Vlada Malte se zaprijetila sindikatima Air Malte da ukoliko nastave bijeli štrajk (piloti su naglo povećali broj bolovanja) da će planove za letove prema New Yorku i Torontu za koje su planirali koristiti A321LR ili XLR prebaciti na Malta MedAir

Grupa članova britanskog parlamenta iz svih stranaka traži hitnu reformu poreza i dadžbina u zračnom prijevozu Britanije nakon Brexita. Grupa naglašava da Britanija ima porezna i paraporezna opterećenja daleko veća nego ostatak Europe. Kako će sam Brexit već bitno naštetiti avio kompanijama, grupa traži da se ova opterećenja hitno smanje i olakša kompanijama preživljavanje Brexita i dalji rast. Ova opterećenja su narasla više nego duplo za short houl i sedam puta za long-haul u zadnjih 25 godina. Grupa traži smanjenje taksi od najmanje 50%. Brexit kao razlog bankrota navele su i Thomas Cook, i Monarch i Flybmi.

Sukob ne jenjava, a mi možemo očekivati samo nastavak ovog uzbudljivog trilera. I brojna iznenađenja u idućim mjesecima.

Poštovanim čitateljima lijep pozdrav iz daleke Kine, točnije iz Pekinga, Nanchanga i Kineskog zida. Više o zrakoplovnim iskustvima na ovom putu (Air France, China Air, KLM) nakon što se vratim, tj. u idućem članku.