Sve što treba da znate o budžetu za 2020. godinu

Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Javna administracija na sebi baš i ne štedi, što se vidi iz troškova putovanja koji iznose preko 50 miliona evra

Predlog zakona o budžetu za 2020. godinu stigao je u Narodnu skupštinu početkom ovog meseca, a očekuje se da će narodni poslanici o njemu raspravljati krajem novembra. U međuvremenu, analizirali smo najvažnije stavke predloga budžeta.

Šta možemo da izdvojimo kao dobre, a šta kao loše mere?

 

Osnovne makroekonomske pretpostavke

Budžet se bazira na uglavnom solidnim pretpostavakam o prihodima i rashodima. Projektovani ekonomski rast iznosi 4%, što može biti previše ambiciozno, imajući u vidu ekonomska kretanja u Zapadnoj Evropi koja je naš glavni ekonomski partner, a gde rast usporava.

Ovo i dalje ostaje prognoza rasta međunarodnih finansijskih institucija, ali ne bi bilo loše spremiti i jasnije planove u slučaju pojave fiskalnih rizika, i uključiti ih u Fiskalnu strategiju.

 

Dobre stvari: subvencije malo smanjene, a investicije povećane

Po drugu godinu za redom, rashodi za plate rastu brže od nivoa koji bi privreda mogla da finansira – što nije ni čudo imajući u vidu da se za par meseci nakon usvajanja ovog budžeta očekuju redovni parlamentarni izbori. Da bi rast zarada bio održiv, on treba da ostane u okviru privrednog rasta i rasta cena (dakle, nege oko 5%) umesto što je skoro dva puta brži.

I rast izdataka za javne nabavke od 7,7% (sa 128 na 137,8 milijardi) je nešto iznad rasta javnih prihoda. Kako najvažnije javne nabavke za građane (kao što su lekovi i medicinska sredstva koje finansira RFZO) ne idu preko budžeta, opet se postavlja pitanje svrsishodnosti ovih sredstava.

Subvencije su nešto niže, sa 100,3 milijarde dinara u 2019. na 95,4 u 2020. godini. Najviše su smanjene subvencije u privredi, sa 17,7 na 13,5 milijardi. Ovo je dobar korak, ali nedovoljan da bi se Srbija približila drugim zemljama u tranziciji po visini isplaćenih subvencija koje kod nas ostaju značajno više.

Rashodi za socijalnu zaštitu su povećani, sa 113,3 na 124,9 milijardi dinara, i to pre svega rashodi za dečiju zaštitu (64,9 milijardi) i socijalnu zaštitu (33,2 milijarde). Kapitalni rashodi tj. javne investicije su povećane sa prošlogodišnjih 165,5 milijardi na predviđenih 198,9 milijardi dinara tj. 1,7 milijardi evra, što je najviši iznos u protekloj deceniji.

Ako zaista budu realizovane, ovo bi značilo da će javne investicije iz budžeta u 2020. iznositi oko 3,7% BDP-a, u odnosu na 2,7% u 2018. Kada se na ova sredstva budu dodale investicije lokalnog nivoa vlasti, kao i vanbudžetskih entiteta (PIO, RFZO, Putevi Srbije), Srbija će se po nivou javnih investicija napokon približiti proseku zemalja CIE.

 

Budžet i dalje ostaje netransparentan

Budžet je i dalje netransparentan. Prethodnih godina jeste donekle ostvaren napredak u tome što se prestalo sa praksom beleženjem troškova „ispod crte“, pre svega u oblasti finansiranja državnih preduzeća. Ovakvi troškovi sada su uključeni u budžet, pa su vidljiviji. Međutim, izvan ove mere celokupan budžetski proces ima dosta manjkavosti.

Osim osnovnih informacija o korisnicima javnih sredstava, i dalje nedostaju važne informacije na osnovu kojih je moguće izvući neke zaključke o svrsishodnosti trošenja. Tako nedostaju informacije o broju zaposlenih u budžetskim institucijama, pa se ne može saznati ništa o visini i strukturi zarada.

Ne možemo da saznamo ništa ni o brojnosti zaposlenih, budući da nedostaju i informacije o sistematizaciji radnih mesta i trenutnoj popunjenosti, što je posebno važno imajući u vidu nastavak politike smanjenog zapošljavanja putem prirodnog odliva (na 5 zaposlenih koji se penzionišu, zapošljava se 1 nov radnik), što može značajno uticati na kvalitet pruženih javnih usluga.

Primer netransparentnog trošenja javnih sredstava koja su prikazana u budžetu su ponovo subvencije u privredi, od 13,5 milijardi dinara ili 115 miliona evra. Od ovih sredstava, 9,8 milijardi ili 83,5 miliona evra namenjeno je podsticajima za strana ulaganja – navodi se i spisak preduzeća, ali ne i koliko sredstava je namenjeno kojem od njih, niti da li se ovo odnosi na prethodno potpisane ugovore ili na buduće obaveze. Imajući u vidu u najmanju ruku neopravdanost, ako ne i jasnu otvorenu štetnost politike subvencija, treba barem ove informacije dostaviti javnosti.

Postoje znatna sredstva odvojena za usluge po ugovoru (linija 423) od preko 310 miliona evra i za  specijalizovane usluge (linija 424) od 250 miliona evra, ali mi opet ne možemo da ove podatke vidimo granularno – oni jesu prikazani po institucijama, ali o njima ne znamo ništa više od same ukupne sume, jer nedostaju podaci o tome za šta su ova sredstva namenjena. Ova sredstva od ukupno 560 miliona evra su uvećana za polovinu u odnosu na prošlogodišnjih 370 miliona, što je veliki rast.

Oblast javnih nabavki je inače jedno od problematičnih mesta koja su sklona korupciji (i to ne samo u Srbiji), što ostavlja veliki prostor za sumnju u svrsishodno korišćenje sredstava.

 

Loša državna uprava košta

Efikasna i profesionalna javna uprava košta, ali loša javna uprava košta još više, a to nam pokazuju i podaci iz budžeta. Nizak kvalitet javne administracije u Srbiji vidi se na budžetskim linijama namenjenim novčanim kaznama i penalima po rešenju sudova (linija 483) i obaveznim taksama, kaznama, penalima i kamatama (linija 485), za šta je predviđena suma od preko 180 miliona evra, što je značajan rast u odnosu na prošlogodišnjih 100 miliona.

Istovremeno ta ista javna administracija na sebi baš i ne štedi, što se vidi iz troškova putovanja koji iznose preko 50 miliona evra, isto kao i prošle godine.

 

Ispoštovan budžetski kalendar, za parlamentarnu raspravu ćemo videti

Primetno je poboljšanje u oblasti poštovanja budžetskog kalendara, koji je u prethodnim godinama redovno probijan time što je Predlog zakona o budžetu slat Narodnoj skupštini kasnije nego što je to propisano Zakonom o budžetskom sistemu (rok je početak novembra). Ovog puta je kalendar ispoštovan, što bi trebalo da ostavi dovoljno vremena za raspravu u parlamentu.

Sa druge strane, ova rasprava je u prethodnim godinama bila minirana od strane poslanika vladajuće koalicije podnošenjem brojnih besmislenih amandmana, koji kasnije nisu ni usvojeni, što je parlamentarnu raspravu praktično obesmislilo, a opoziciju sprečilo da politički deluje kao korektiv vlasti.

Takođe, neke od opozicionih partija i dalje bojkotuju rad parlamenta, dok se vladajuća koalicija sada trudi da barem kozmetički ispravi prethodno gaženje institucija da bi se predstavila kao partner koji relaksira političke uslove, kako bi se oslabili argumenti za bojkot predstojećih izbora.

Imajući sve to u vidu, ostaje da se vidi kako će izgledati parlamentarna rasprava o budžetu.