Unkovski: Osećam da postoji još više podela i vidim da jačaju desni elementi 1Foto: Stefana Savić

Slobodan Unkovski, nagrađivani pozorišni reditelj koji je postavio komade na brojnim svetskim pozornicama.

U Jugoslovenskom dramskom pozorištu „Hrvatskog Fausta“ Slobodana Šnajdera (1982), „Pozorišne iluzije“ Pjera Korneja (1991), „Bure baruta“ Dejana Dukovskog (1995), „Šine“ Milene Marković (2002), „Galeba“ A. P. Čehova (2003), „Brod za lutke“ Milene Marković (2006), „Kako vam drago“ Vilijama Šekspira (2009), „Nije smrt biciklo (da ti ga ukradu)“ Biljane Srbljanović (2011) i „Ajnštajnove snove“ Alena Lajtmana (2017), režira ponovo komad Dejana Dukovskog i na njegovo veliko zadovoljstvo, kako je juče istakao, ponovo u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Nakon jučerašnje konferencije predstavnici medija su ga opsedali, a on je svima želeo da izađe u susret.

* Kakva je situacija u Makedoniji?

– Moglo bi da bude u redu. Makedonsko nacionalno biće je suviše podeljeno i to je novo. Ranije su bili Albanci na jednoj strani, Makedonci na drugoj, a sad su druge podele i to nije dobro.

* Primećujete li podele i ovde u Srbiji?

– Ne pratim toliko, moram da kažem, ali vidim još veće frakcije. Ne mogu da kažem koje su, ali osećam da postoji još više podela i vidim da jačaju neki desni elementi. Prosto, imam takav utisak.

* Na konferenciji za medije povodom premijere komada koji režirate rečeno je da je sad teže raditi ovaj komad nego ranije. Zašto, zar nije logičnije da bude lakše posle toliko vremena, kada postoji otklon?

– Taj komad je pisan odmah pošto je rat završen na prostoru Jugoslavije i sve situacije su nekako mogle da se vežu za to, a danas, posle toliko godina, mi pokušavamo da napravimo analizu kako to što se dogodilo utiče na život sada, danas. I to je taj pomak i u tome je bilo i teškoća, da se pronađe način da se artikuliše, da se prevede to što je tada bilo jasnije za prepoznavanje od ovoga sada, kad je jako teško da se prepozna. Teško se uvek radi s nečim što je neizrecivo, što je teško za definisanje jer to uvek beži iz analize. Vi vidite da se ruše sistemi, da se ruši etika, da ne govorimo o obrazovanju a da se uspostavljaju neke druge vrednosti koje su privremene, za danas, za sutra, samo prema tome šta je potrebno dnevnoj politici. Tako da je naša analiza i potreba za analizom bila upravo to, da nađemo 25 godina kasnije ili već koliko, šta je ta mina koja je eksplodirala i gde su njeni geleri, gde su ti šrapneli koji šetaju po našem mentalnom sklopu i kako da se toga eventualno oslobodimo ili kako to utiče na sve ono što je opozit tome, kao što je ljubav…

* Da li ste radeći na ovom komadu pronašli neke odgovore ili ste ostali zapitani?

– Moje predstave su više kao pazl, nude elemente za sastavljanje, nude vam situacije, odnose i moguće odgovore, a na gledaocima je da sastave, prepoznaju i sami izvuku zaključak. Ja mislim da pozorište ne treba da daje odgovore. Ono treba da postavlja pitanja i eventualno da pomogne u argumentaciji i u prepoznavanju elemenata za odgovor.

* Priču o ovoj predstavi stalno prati sintagma „neuhvatljiv haos“. Imate li vi neku opservaciju o tome šta ga proizvodi i čini nesavladivim?

– Haos je uvek zgodna situacija za pljačke. One mogu da budu materijalne, mogu da budu duhovne, nacionalne, svakakve. Kad je haos i kad je nered, onda je sve dozvoljeno i sve može da se zataška i pređe preko toga. Ponekad razmišljam o tome ko generiše haos, razmišljam da li su to neformalne grupe, da li su to tajkuni ili aktuelna politika, ne govorim samo o Srbiji nego i šire, da li ona takođe generiše taj haos. Jer u tom haosu mi obični građani ne možemo da prepoznamo tačno šta se sad dogodilo. Saznate za neko vreme, a možda i nikad. Možda haos radi kao generator bogatstva.

* Imajući u vidu ubojiti naslov komada – šta vi kažete, da li je uvek važno ko je prvi počeo?

– Za mene je vrlo važno ko je prvi počeo i da taj snosi odgovornost. Nažalost, sve govori da u ovom prostoru, čak kad se sakupe svi dokazi o tome ko je prvi počeo, da se uvek nađe neko ko nije bio baš u prvom redu, ili u drugom pa da ga on onda zaštiti, pokrije, sakrije. Tako da nisam video nijedan do kraja ozbiljan sudski proces koji će artikulisati odgovor na ovo pitanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari