Od pesama koje sam za njega napisao, najviše je voleo Lepi dani mog detinjstva. Ona ga je vraćala u mladalačke dane: Kompozitor Rade Vučković o Šabanu Šauliću
23. 02. 2020. u 08:00
Prošla je godina, a sećanje na kralja narodne muzike je neprolazno
GODINA prođe, dan nikako, napisao je Mihajlo povodom godišnjice smrti svoga oca Šabana Šaulića. Prošla je godina, a sećanje na kralja narodne muzike je neprolazno.
Ko će bolje o Šauliću i još nečemu nego Rade Vučković, naš legendarni kompozitor, koji je komponovao više od 2.000 pesama. Od toga samo za Šabana više od 60.
* Kako pamtite čuvenog pevača?
- Pamtim da je do kraja ostao čovek, prijatelj, drug, veliki umetnik i jedna veličina koja je neponovljiva u našoj narodnoj muzici.
* Komponovali ste mnoge njegove hitove?
- Našim pesmama smo dokazali da ostaju da žive zauvek. Nismo se grabili za hitove, hitovi su se grabili za nas.
* Koju je vašu pesmu, koju ste mu napisali, najviše voleo?
- Mislim da je to pesma "Lepi dani mog detinjstva". Ona ga je vraćala na te njegove mladalačke dane provedene u šabačkoj mahali.
* A koju pesmu vi birate?
- Meni se najviše dopada pesma "Dva galeba bela". Mada su mi i mnoge druge prirasle srcu.
* Kako vam danas izgleda estradna scena?
- Ti ljudi koji danas pišu pesme nekako su razoružani idejom. Kod nas je priča vodila muziku. Danas toga više nema, narod je otrovan tim neukusom.
* Nedavno ste obeležili pola veka u muzici?
- Nikad nisam imao takvu tremu kao povodom tog koncerta. Da je savladam, osim publike, pomogli su mi i moji gosti: Halid Bešlić, Snežana Đurišić, Ana Bekuta, Goran Sultanović, Rade Radivojević. I naravno, moja ćerka Jelena Vučković. Hvala im mnogo.
* Šta trenutno radite, pripremate li nešto novo?
- Kad god hoću da "napunim baterije" odem u svoju zavičajnu Kuršumliju. Tamo u porodičnoj kući radim, komponujem i družim se sa svojim zemljacima.
* I koju nam poruku šaljete odatle?
- Svega sam se nagledao, godina mi žao nije, ali mi fali parče neba iznad moje Kuršumlije.
* Šta vam je obeležilo proteklu nedelju mimo muzike?
- Naravno, susret sa mojim zemljacima iz Kuršumlije koji žive širom sveta. Uvek sednemo i setimo se starih dana. Kao da je došlo vreme za pesmu: "Dođi da ostarimo zajedno".