Svet

0

Mubarakovo nasleđe i dalje opterećuje Egipat

Autor: IG

Izvor: Beta

Mubarakovo nasleđe i dalje opterećuje Egipat

Izvor: Foto: AP/Maya Alleryzzo

Smrt Hosnija Mubaraka naglasila je kako su se egipatske nade u demokratiju i reforme, iskazane za vreme Arapskog proleća, urušile pod predsednikom Abdelom Fatahom el-Sisijem, dok rasprave o Mubarakovom nasleđu pokazuju da bivši lider i u smrti kao i u životu izaziva podele među Egipćanima, ocenjuje Njujork tajms.

Bivši autokrata koji je upravljao Egiptom tri decenije umro je u utorak u 91. godini i priređena mu je državna sahrana uz pune vojne počasti, u Kairu. Poštovanje prema Mubaraku i sećanje na njegovo nasleđe, kako navodi list, mogu biti potencijalno osetljive stvari za el-Sisija, koji je u utorak najavio trodnevnu nacionalnu žalost.

Prvi signali ukazivali su da je vlada htela proslaviti Mubaraka kao ratnog heroja, ponajviše zbog njegove uloge u vođenju vazdušnih snaga Egipta protiv Izraela iz 1973. za vreme Oktobarskog rata. Ali, takođe želi da izbegne bilo kakvo opsežno izražavanje javne simpatije.

Ta podeljenost, ističe Njujork tajms, bila je očita posle Mubarakove smrti, kada je državna televizija emitovala oštar kritički osvrt o poslednjih 10 godina Mubarakove vladavine uz ocenu da je to bila "decenija izgubljenih mogućnosti".

Mubarak je svrgnut 2011. posle 18 dana protesta tokom kojih su egipatske bezbednosne snage ubile oko 800 ljudi. Smatrajući ga odgovornim za smrt demonstranata, sud je Mubaraka osudio na doživotni zatvor 2012, ali je oslobođen na ponovljenom suđenju. Njega penzija stvarno je počela 2017. kada je pušten iz pritvora u vojnoj bolnici u Kairu i vratio se u svoju vilu u luksuznom kairskom kvartu Heliopolis.

Mubarak za el-Sisija predstavlja složenu figuru - vođu kojeg su Egipćani svrgnuli u pobuni, a opet je, poput njega, autoritarni vođa kojeg podržava vojska, naglašava njujorški list i ukazuje na ocene eksperata da je Mubarakova zaostavština dovela do vladavine el-Sisija.

Mubarak se nikada nije bavio sudbinom svog naroda i njegovo najveće nasleđe ostaje pobuna Egipćana protiv njega posle koje je svrgnut 2011. godine, ocenjuje Forin polisi, ističući da faktori koji su doveli do Mubarakove političke smrti ostaju.

Mubarak je 1972. postao komandant Ratnog vazduhoplovstva i zamenik tadašnjem predsedniku Anvaru Sadatu. Nekoliko godina kasnije popeo se na najvišu funkciju ne zbog spretnog političkog manevra već zato što je njegov šef ubijen. Sadata je ubio ekstremistički islamista dok je Mubarak sedio pored njega.

To iskustvo definisalo je Mubarakov politički fokus na bezbednost što je pojačano 80-ih i 90-ih kada su Egipat opsedali ekstremistički islamistički pokreti. Egipatski bezbednosni aparat znatno je narastao, ukazuje Forin polisi i dodaje da je režim koji je gradio skoro 30 godina bio izgrađen na autokratiji, korupciji, političkom favorizovanju i upotrebi državnih institucija za suzbijanje neslaganja.

Njegov pad 2011. nije bio pad režima, a revolucionarni ustanak bio je uspešan kao ustanak, ali ne i kao revolucija. Devet godina kasnije, san mlađih Egipćana koji su se pobunili protiv Mubaraka o izgradnji novog Egipta mogućnosti ostaje neostvaren, zaključuje Forin polisi.

Više od bilo kojeg drugog arapskog vladara svoje generacije, Mubarak je imao priliku da modernizuje svoju zemlju. Njegovo odbijanje da to učini bilo je jedan od pokretača arapske revolucije 2011. i glavni uzrok tlačenja koje danas pogađa Egipat, ocenjuje urednički tim Vašington posta.

Mubarak je svoje najstrože mere zadržao ne za zabranjenu Muslimansku braću - kojoj je bilo dopušteno da u parlament ubaci većinu svojih članova - već za sekularne prozapadne demokrate.

To mu je omogućilo da raspravlja sa svojim dobročiniteljima u Beloj kući i Kongresu da mogu birati između njegove diktature i islamističkog preuzimanja. U zamenu za tolerisanje autokratije Mubaraka i 1,5 milijardi dolara godišnje pomoći, SAD su osigurale hladan mir između Egipta i Izraela i pristup Sueckom kanalu.

Mada je Obamina administracija pomogla u smeni Mubaraka, posle Sisijevog puča protiv Mursija, američka politika se, kako piše vašingtonski list, vratila se u slepi zagrljaj egipatske autokratije i predsednik Donald Tramp nazvao je Sisija svojim "najdražim diktatorom". Od puča 2013. Egipat je potonuo u još represivniji režim, obeležen hiljadama vansudskih ubistava i desetinama hiljada političkih zatvorenika.

Ni Tramp, ni novi egipatski lider nisu naučili lekcije o Mubarakovom neuspehu, naglašava list. Egipćane koji se zalažu za liberalne reforme ili slobodu govora još uvek nemilosrdno progone, dok su islamisti i dalje najjača opoziciona sila. Nažalost, ocenjuje Vašington post, represivni, stagnirajući režim koji je stvorio Mubarak postao je egipatski standard.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR