Vremenom smo svi shvatili da Benksi ne krši ničija pravila, već sledi svoja. Jednom je rekao „ništa gore od onih koji prate tuđa naređenja.” Mislio je na poslušne vojnike i njihove komandante. Grafiti ovog gerilca mogu da nas smire i uznemire, uteše i rasplaču. Neki su kao nož, poput onog iz Bostona gde je razočarani lik prisiljen da se odrekne svojih snova, neki topli kao ćebence, jer kad vidite lekara koji osluškuje nacrtano srce na zidu u San Francisku, osećate se sigurno.

Za Benksija je važno gde si. Ako tražiš ljubav, šta ćeš onda u striptiz klubu? Zato je u Njujorku pored Larry Flynt's Hustler Cluba prikazao momka koji drži skroman buket cveća i čeka onu pravu. Benksi mu govori „na pogrešnom si mestu” , a Buč Kesidi dodaju „Nema ljubavi u klubu.” Grafit ima i drugo značenje. Pokazuju ružnu istinu o seksualno opsednutom društvu.

Sigurno je da ne može da stigne da prođe svakom ulicom, ali dobro zna kuda se kreće i kako bira zid, jer zid je oružije, a Benksi je odličan ratnik protiv kapitalizma. Kada ga stignu, pubovi mu kažu „izvini, mi radimo samo svoj posao.” Pitanje je i da li razumeju to što je prikazao, jer ne razumeju ni gradonačelnici čije im zidove dira.

Benksi je taj koji je umesto bombe, u šaku demonstranta stavio buket poljskog cveća jer će zavađeni jednog dana morati da nauče kako se pregovara ljubazno. Opomena je prikazana u Londonu, tamo gde se stalno nešto pregovara, simbol je mira, kao što je poljubac dva policajca na zidu ispred paba u Brajtonu postao slika rečenice „ljubav je ljubav i treba je pokazati javno.”

Ima nada se sve. Da nema, ne bi dopustio da balon londonskoj devojčici odleti. Ne da bi pokazao odlazak, već da kaže da nema tog gubitka koji je jači od nade. Na stepeništu je ispisano There is always hope što znači da je Benksi, optimističan.

Ume i da nas opomene da stvari nisu onakve kako izledaju. Svi nešto krijemo, kao političar i njegova ljubavnica na zidu u Bristolu.

Dela faceless umetnika nema u MoMA i Tejtu, mada je rad Ljubav u kanti za smeće proveo skoro godinu dana u Štatsgaleriji u Štutgartu. Benksi je faca koji ima advokate, ogromnu zaradu, online shop, zaštitio je radove od širenja kopija. Zabavni park koji je izgradio porušen je ali je sav materijal upotrebljen da se sagrade kuće za migrante nadomak Kalea u Francuskoj. Nema šanse da progovori za medije bez svog agenta. Pisao je knjige. U kući Sotbi je napravio neviđeni trik u istoriji aukcija. Odlično kontroliše situaciju i tržište.

Ovakav ulični pravopis nije neviđen. U celoj priči, jedino pravo da se buni ima Blek lu Ra. Kultni francuski umetnik napravio je invaziju pacova u vidu stensila, osamdesetih godina, rekavši da su oni jedine slobodne životinje u Parizu. Koncept uličnih poruka koje idu dalje od ulice, preuzeo je i Benksi. Preuzeo ili bolje rečeno samo nastavio. I dobro mu ide.

  • Izvor:
  • Noizz.rs