Zgužvani Aca, verni navijači i šamaranje mladih fudbalera
RTS 19.06.2019
Koračam asfaltnim putem po obodu stadiona da bih prošao kroz kapiju i izašao do malog parkinga izvan ulazne kapije. Sako mi je zgužvan od dva ranca koja nosim na oba ramena. Iza naočara se ne vidi gde gledam, a po govoru tela dvojice visokih dečaka koji su na nekih 150 metara od mene, shvatam da sam im privukao pažnju.
Dok prilazim, vidim da jedan nosi imitaciju srpskog dresa na kojem piše: Jedan tim, srcem svim. "Hej, zdravo...", pozdravljam ih da razbijem njihovu skromnost i malu nesigurnost. "Dobar dan", odgovaraju. Jedan, pa drugi. Tiho, dok se prebacuju sa noge na nogu odajući nestrpljenje. "Čuo sam da me čekate..." "Da...", ponovo stidljivo njih dvojica. "Hoćemo da se slikamo, može", pitam ih. "Da..., hajde prvo ti." Živnuli su malo. Fotografišemo se.