Kolumna o subotičkom leptiru koja je potresla Srbiju (i Galinu mamu)
Nedeljnik 08.03.2016 | Piše: Marko Prelević
Prilog koji je u Trećem dnevniku RTS-a najavio Zoran Stanojević jeste bio rijaliti, mnogo više od svega što se time naziva. To jeste neulepšana slika Srbije, njenog primitivizma i netrpeljivosti prema Drugačijem - nekad je taj Drugačiji "samo" druge vere, izgleda, interesovanja ili orijentacije, nekada je to nežna, Bože, previše nežna devojčica od 11 godina
Bilo je takvo neko vreme, i čitanke su bile stare - ne stare sa ušima, išarane, izanđale i posivele, nego po starom programu, kako se to tada govorilo; gotovo istovetne onom programu po kojem je učio i moj otac - i beše skroz normalno da imaš 11 godina i da napamet učiš stihove o ustaškom pokolju Srba i Narodnooslobodilačkoj borbi. Ne sećam se, zaista, ničega sem prvog i poslednjeg stiha: "Krv je moje svjetlo i moja tama", pa onda