Dva lica aktivizma: Organizovana borba i spontana akcija
Nedeljnik 30.09.2016 | Piše: Astra Tejlor, Le Monde D

Protiv trenutno dominantnog poretka, dva tipa borbe se sreću, a često su i u koliziji. Spontana akcija zahteva jasnu moralnu i političku svest. Ona se zasniva na spektakularnim tehnikama, često individualnim, ali ima teškoće da dugoročno zadrži inicijalni elan. S druge strane, manje privlačna, organizacija daje prednost radu na duži rok, kolektivna je i manje spontana. Dešava se i da se ta dva potoka uliju u jednu reku
Pre skoro deset godina bila sam na konferenciji pod imenom „1968", organizovanoj na sasvim običnom fakultetu u Nju Džerziju. Glavno predavanje održao je Mark Rad, nekada radikalni student, potom predavač matematike na višoj školi koji sada svoje penzionerske dane provodi u Nju Meksiku. Tokom svog izlaganja kritički se osvrnuo na nacionalni renome koji je, u svojim dvadesetim godinama, stekao na osnovu svoje uloge u blokadi Univerziteta Kolumbija