Mislim, dakle, sećam se
Danas 01.10.2016 | Piše: Rade Radovanović
Češće sam u prošlosti nego u budućnosti * A ja se eto sećam odora bizona * Prva ozbiljna socijalizacija mrguda i introverta je u osnovnoj školi * To nije bilo vreme ajfona * Ismevanja što idem na časove violine u „Mokranjac" * Doživljaj sebe je bio pun nedoumica, cenzura, auto-opstrukcije * Znala sam da će film postati moj novi zavičaj...
Moju je prošlost više oblikovala fikcija nego realnost – možda je to slučaj sa čitavom mojom generacijom koja se daleko snažnije „olupala“ o stvarnost od generacije naših roditelja. Suspendovanim u tom nevremenu u i neprostoru raspada Jugoslavije '90-ih godina, svima nam nedostaje ta ključna formativna dekada mladosti... Neretko mi daju upravo tih desetak godina manje – ne, to nije „dobra genetika“, to je vapaj za tih deset godina koje nisu