Ćevapčići na Dostojevskom
Danas 25.03.2018 | Piše: Ivan Milenković
Vladimir Sorokin, stiče se utisak, može u književnost sve, samo ako hoće (onako, otprilike, kako je Pikaso u slikarstvu mogao sve, a slikao je upravo onako kako je hteo).
Iz knjige u knjigu smenjuju se različiti svetovi (kao što su se kod Pikasa smenjivale faze), prepliću se stilovi, iz besprekornog se realizma uskače u košmare, iz haosa se naglo ukoračuje u red, mirni tokovi se, nenadano, poput vodopada stropoštavaju u ambise i ništa kod Sorokina nije stabilno osim moći da jezikom barata onako kako mu se prohte, ili, što je isto, onako kako mu jezik nalaže. Zbog sveopšte nestabilnosti koju proizvodi, Sorokin se