Čovek koji ne misli ništa, ne spada nigde i nikog ne voli
RTS 10.06.2019
Ništa zapravo ne postoji što nije napisano i zapisano: ni jezik, ni ljudi, ni naravi, ni zemlje. Ovo mislimo, čini mi se, svi mi koji smo vezani za literaturu. Književnost u toj vekovnoj bici sa životom nije slabija, nije mlađa sestra, već je jednako važna, vredna i jaka. Jaka je kao maštanje u čovekovoj glavi.
Jednom, pre mnogo godina, napisao sam priču o čoveku bez sentimenta, bez mašte, bez ijedne slike u njegovoj glavi. Priča je tekla ovako. Na maloj, gotovo napuštenoj autobuskoj stanici stoji automat za muziku, ali ta mašina ima skrivenu i opaku ćud. Umesto pesme koju žele putnici, ona im svojevoljno pušta drugu melodiju koja ima posebno značenje za njihov život. Putnici čuju da to nije pesma koju su tražili i brzo shvate da ih ova koju je odabrao