I heroj i probisvet
Danas 22.07.2019 | Piše: Havijer Serkas
Nisam više pomišljao da pišem o Enriku Marku sve dok, a to je bilo četiri godine nakon izbijanja njegovog slučaja, kada sam objavio „Anatomiju jednog trenutka“ – stvarnu priču ili roman bez fikcije koji nije imao nikakve veze sa Markom, uz pomoć mog psihoanalitičara, nisam došao do zaključka da sam ja hohštapler, setivši se svog prijatelja Pisona, kada me je u madridskom domu Vargasa LJose nazvao hohštaplerom.
Mada sam se setio i laskavog oduševljenja Vargasa LJose u njegovom domu u Madridu, zbog čega sam pomislio da je možda tačno da je Marko moj junak, pomislio sam da samo hohštapler može da ispriča priču o nekom hohštapleru i da možda, ukoliko sam ja zaista hohštapler, zaista niko bolje od mene ne bi mogao da ispriča povest o Marku. Sem toga, sve vreme tokom četiri godine koje sam potrošio na pisanje upravo objavljene knjige nikada nisam u potpunosti zaboravio Marka,