Popevke sem slagal

„Piva je pisme“, zavjereničkim bi šaptom negdje u ljeto 1975. odgovorio konobar u nekoj imotskoj gostionici, kad bi ga pitali gdje je nestao Jozo Markotin. „Piva je pisme“, pokazivali bi šest mjeseci kasnije ljudi na vidno propalog Jozu, brzim korakom prelazeći na drugu stranu ulice. „Piva san pisme“, odgovorio bi Jozo Markotin kad bi ga kasnije pitali zašto je onomad 1975. bio u zatvoru. Teško da je još negdje i još nekad bilo kulture u kojoj je postojao krimen