Za njima će vjekovi hramati (11): Zbogom lepi i strašni živote
Vesti online 23.10.2020 | Budo Simonović - Vesti
Dok su te dvadesetšestomartovske noći 1984. godine odjekivala zvona Saborne crkve u Beogradu, jedan stariji čovek se preko obližnjeg mosta na Savi žurno primicao levoj obali reke. Drugi, mlađi, gotovo je trčao za njim i dozivao ga, ali se on nije osvrtao ili ga nije čuo od zvona, ili nije ni želeo da ga čuje već se, kad je prešao preko reke, odjednom nagnuo preko ograde mosta i nestao u pomrčini. Bio je to završni čin životne drame Branka Ćopića, jednog od najpoznatijih srpskih pisaca novijeg doba, a
Bila je to još jedna od tragedija koje kao usud prate ovaj most, kako ovaj današnji, koji je na tom mestu prebrodio Savu pre šezdeset i pet godina, tako i onaj prvobitni, koji je u saobraćaj pušten u decembru 1934, a šest i po godine kasnije, u aprilu 1941, srušen. Dok je ojađeni Srećković na pločniku ispod mosta jadikovao nad svojim mrtvim dobrotvorom, policijski inspektori, koji su se začas sjatili oko njega, počeli su sumnjičavo, pa i drsko, da ga saleću