Surova zemlja
Danas 01.04.2021 | Piše: Vladimir Matković
Imamo svega i svačega; Boga, molitve, muziku, tehniku, nauku, svakog dana nove izume, savršenije mobilne telefone, jače teleskope, a onda neko umre i više nemaš ništa, pružaš ruke tražeći Boga, a hvataš razočaranja, hvataš njegovu šolju za kafu, četku na kojoj još ima njene kose, čuvaš kao utehu, kao čari, kao suze, kao ono što se više nikada neće vratiti.
Šta na to reći, verovatno ništa, život je nerazumljiv, to nije fer, ali mi i dalje živimo, nema nam druge, ne znamo ništa drugo, život je jedina izvesnost, da ga imamo, to blago, tu jeftinu bižuteriju. Nakon života verovatno nema ničeg. A sve je ipak počelo od smrti. Ovaj citat nije deo nikakve kratke priče nastale u doba korone, ovim mudrim i proročkim rečima započinje odličan roman islandskog književnika Jona Kalma Stefansona „Ribe nemaju noge“, koji je sa