“Ljudima lako pređe u naviku da budu živi!”

Prolazili su dani, često danas nisam znala kako mi je bilo jučer i trudila sam se poduzimati neke akcije da mi barem sutra bude bistrije. Ali nije! Nekih dana sam sjela za tipkovnicu, drugih sam samo stajala u tuš kabini, šokirajući se naizmjenično vrelom pa hladnom vodom, znajući da mi se misli inače bistre u tom ritualu, ali je umjesto misli koje su vodile do suvislog zaključka tamo u glavi, a i u “duši”, bila samo praznina. Praznina, tupilo, nejasnoća. Magla.