Portret mog oca: Kad shvatiš da ti roditelji nisu savršeni, tek onda si odrastao
Luftika 12.05.2021 | Tamara Gočmanac
*Posvećeno mom tati koga nema na Zemlji ali ga nosim u srcu i osećam u sebi.
Deo teksta napisan je pre 10 godina, nekoliko dana nakon što me je ostavio i otišao da pravi društvo svima koji su me ostavili i otišli da se druže sa boljima od mene. Posvećeno svim očevima ikada. Anini vapaji kidali su srca: ‘Molim vas, Ne dajte da umrem, ja volim život’ Večeras idem da skočim sa zgrade Nazovite na sekundu koga imate, idete na respirator Kad pišem, pišem isključivo u tišini, noćnoj. Ili ranojutarnjoj. Takvi, pospani tekstovi, ispadnu mi nekako