Odlazak Igora Mandića, galaksije koja nas je osvetljavala, provocirala i činila boljim ljudima

Slobodan Šnajder: “Mandić je uzorno nosio i snosio sve što kod nas slijedi iz uloge javnog intelektualca: naletio je na barabe koje ga, navodno, nisu čitale, osim ispod klupe, čak i u sabornici.“ Milisav Savić: „I kad su se na Beograd, opravdano ili ne, svaljivali odijumi mržnje, on ga se nije odricao.” Rade Šarbedžija: “Igor mi je bio jedan od najbližih prijatelja, poslije njega ovaj naš, ovaj moj svijet, nikada više neće biti isti” „Kad kažem da ću umreti u