Stepijeva čudesna životna priča: Klopa sam poslao u rezervni tim! Žao mi je zbog reprezentacije, a evo zašto sam pustio brkove
Kurir 13.11.2022
Da je bilo prema želji njegovih roditelja, danas bi ovde bila životna priča o harmonikašu. Nesporno je da se posle duge igračke i trenerske karijere njegovo ime u Nemačkoj izgovara s dužnim poštovanjem. Jedna njegova rečenica ostala je urezana u pamćenje svih navijača Ajntrahta iz Frankfurta. Naravno, u ovoj priči neizostavna tema su i njegovi čuveni brkovi. A pričao je i o supruzi, deci i unucima...
Rođen sam u Sibnici kod Rekovca, ali je deda Selimir, shvativši da na deset hektara zemlje tri familije ne mogu da žive, predložio mom ocu Živomiru i majci Rosi da se otisnu u Beograd. Tako sam se sa samo šest meseci obreo na Zvezdari, u Čingrijinoj 11/2. U Beogradu sam bio do odlaska u Frankfurt. Nije bilo ulica, tako da sam napolju mogao da igram fudbal od jutra do mraka. Uslov da neko igra sa mnom bio je da se ne ide kući dok ja ne pobedim. Roditelji nisu bili