Janko Polić Kamov: Dan mrtvih

Hodočastio sam, mrtvi, k vama i gle, nije turobna duša moja; misao moja nije očaj - o nije okrutna vasiona. Pjevao bih psalme i tužio ljude; optužba bi moja bila tužba prirode, a krivci bi bili ljudi; plahi ko molitva, iznakaženi ko Hrist, sveti ko zduha crkvena. Nabožan je strah njihov i bezglav ko stado ovaca; on je ko mahnitost gladnih i prepast robova; strah je njihov zločin i zlodjelo je dijete njihovo. Vlažna zemljo, traci te sunca ljube i kapi te nebeske