Marko Pogačar: Ta tamna tvar

Možda ta tamna tvar materija koja poput rupe na putu stoji na putu spoznaji, nije drugo do vode, svemirske vode. vode golemim jušnim žlicama nagrabljene s dna zimske noći, s ruba lažljivog srca, jer ni u svemiru ne može biti ničeg hladnijeg od čekaonice seoske stanice uoči zore u siječnju, i ničeg goreg od izdaje. vode po svemu drukčije od one naše, no ipak vode. vode koja, kiši li, ispuni rupe na putu, rupe u slijepoj, udaljenoj seoskoj ulici, kojima je odjednom