Zapisi sa banije jagode kljaić: Znaš li ti, ptica rodo...

Ne poznamo se. Razgovaramo u njenoj kući u selu. O sinu jedincu koji nije živ. Ni mrtvome mu ne može odnijeti stručak cvijeća iz avlije što je čitavu godinu prazna, ledena i smrznuta i onda kad je zimi nedoba. Iako se, odjednom i trenutkom, na toj skrutnutoj smrzotini pojavi cvijeće, samo od sebe, zazeleni, poraste, rascvjeta u oblike i boje koje ona nikada nije vidjela. I kakvih nema ni u jednom seoskom dvorištu i cvjetnjaku. Bit će da je to cvijeće iz dalekih