Da nam živi živi rad! Kako se menjao prvomajski muzički „ukus“ – od himni Titu do Sinana uz ćumur
Sputnik pre 7 sati
Od pesama „Titov napred“ i „Uz maršala Tita“ preko „Himne rada“ KUD Idijota i „Odbrane“ od Idola, do današnjeg „praznika roštilja“ gde trešti turbo-folk, a muzika više ne prati temu proslave, prošlo je mnogo vremena i različitih političkih sistema. Ove pesme zapravo su indikatori koji govore o odnosu društva prema suštini Prvog maja – prazniku rada.
Od istorijskog trenutka kada je 1886. godine četrdeset hiljada ljudi izašlo na ulice Čikaga zahtevajući prava za radnike, preko čuvenog uranka uvedenog za vreme Titove Jugoslavije, do današnjeg piknika, menjao se muzički „ukus“. Krajem devetnaestog veka radnici su imali male nadnice, a dnevni posao trajao je od 12 do čak 18 sati, iskorišćavanje dečje radne snage i život na ivici egzistencije rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se zahtevali dostojniji