Ratni rečnik (onzanju)
Danas 18.03.2018 | Piše: Božidar Andrejić
Na pauzi u Motelu „Rtanj“ (imovina Balaševića, ne Đorđa) sedam stotina metara od boljevačke deponije ka Boljevcu poručim čaj.
Naravno – rtanjski. I naravno – nema. I sad, kako da ovu klasičnu priču o „turizmu kao našoj šansi“ uklopim u glavnu temu? Evo ovako: Balašević (ne Đorđe, što reko Bas) tj. njegovi komercijalisti treba da povedu BITKU za nabavku rtanjskog čaja. Mada, možda to zavisi od ishoda BORBE protiv nesavesnih „kradljivaca rtanjskog čaja“ što ga sve više „beru“ bezobzirnim čupanjem sa sve korenom. Pa je siroti, inače endemski, čaj postao ugrožena boljna