Pustinja je za mene

U pustinji samoću ne moram tražiti, njezin sam dio. Nisam ni sam sa sobom, to bi opet bio romantičan, zapadni oblik samoće. Ne, pustinja je za mene najčišći, najljepši, najsvjetliji, najjači oblik odsutnosti. Moj je san pustinja, fantazija koja me već dugo prati. Taj me san odvodi u drugi svijet, koji usprkos tomu mogu geografski prispodobiti: u američki Zapad, u Kaliforniju. Američke su pustinje te koje se najviše približavaju mojoj čežnji,