Dmitrij Prigov, pjesnik koji je zamislio nebeskog policajca
Danas 28.07.2018 | Piše: Miljenko Jergović
Cijelog je života izazivao i provocirao vlasti, koje su na sve načine pokušavale da ga eliminiraju. Oko tog djeteta-boga, koje pomalo podsjeća i na onoga nebeskog policajca koji je na stadionu Lužnjiki u Moskvi pokazao oba lica ovoga svijeta, ono stvarno i ono sanjano, nije oko realističnog promatrača, nije oko one velike ruske književnosti koja vuče tradiciju od Puškina i LJermontova, to je ono drugo, frljavo oko niščih i jurodivih, oko Gogolja, Harmsa, Hljebnikova, ono oko koje vidi više gledajući
„I jednom je pod okriljem mraka na Crvenom trgu, punom željeza i oklopa, prelazeći iz ruke u ruku, po ramenima generala i maršala prošao otvoreni lijes s ukočenim, mirnim Staljinom, koji nije ispustio ni najmanji zvuk niti je pokazao ikakav vidljiv otpor. Bio je, kao i uvijek, miran i grub. Oni koji su ga nosili i osjećali veliku napetost nekoliko puta su se spotaknuli i uzvrpoljili, zamalo im je opao teret na skliski kamen zamrloga Crvenog