Minhensko leto sofistike
Danas 09.09.2018 | Piše: Zoran Andrić
SIMPOZIJUM Pojam sofiste ima u drevnoj grčkoj književnosti različitu semantičku primenu. On je od Pindara i Hesioda sinonim za „vešte muškarce“ koji poseduju ili posebno znanje ili posebno iskustvo poput „Sedmorice mudraca“, opštih političara, sudija, rapsoda, proroka, filozofa.
Ovo svojstvo u četvrtom veku počinje da dobija negativni prizvuk, te ta „sposobnost“ postaje oznaka za visprenost i prepredenost, onako kao što ih je Platon video u svojim dijalozima. Ovde je reč o karakterima sofista kao što su Protagora, Gorgija, Prodik, Hipija ili Trazimah. Od Platona je bavljenje sofistikom i sofistima bilo pod velikim moralnim, politički i filozofskim rezervama. To je ujedno i fascinirajuće naučno pitanje koje sa sastoji u