Jedna priča o Irini

Nešto što sam izgubio. A taj deo mene je stalno gladan, stalno neutažen“ (Haruki Murakami, Južno od granice, zapadno od sunca). Poznavao je Irinu od svoje 15. godine – tada se u nju i zaljubio – a nikada je do kraja nije upoznao. Bili su generacijski parnjaci, ali su pohađali različite osnovne i srednje škole. Upisali se na isti fakultet u Beogradu. Do njene i svoje 35. godine prešao je „s njom“ jednosmerni put od sviđanja, simpatija, zaljubljivanja, žudnje,