Izvor: Dojče vele arhiva vesti 25.04.2019

Struja iz staklenih fasada

Struja iz staklenih fasada

Dojče vele 25.04.2019
Njujorški gradonačelnik Bil de Blazio želi da zabrani nebodere sa staklenim fasadama. A one bi mogle da proizvode struju. To omogućava "enegretsko staklo" švajcarskog profesora Mihaela Grecela. Američke demokrate imaju velike planove. Sa svojim zelenim… »
Nenaučene lekcije iz BiH

Nenaučene lekcije iz BiH

Dojče vele 25.04.2019
Seksualno nasilje je po prvi put upravo Haški sud okarakterisao kao ratni zločin. Ali mnoge žrtve u Bosni i Hercegovini i dan danas, zbog straha od stigmatizacije, odlučuju da o tome ćute. „Strahota tog zločina se shvati tek kada se on desi, na žalost… »
Ko se to boji Kine?

Ko se to boji Kine?

Dojče vele 25.04.2019
Na drugom forumu Novi put svile, koji se održava u Pekingu, Kina svetu želi da pokaže da nema razloga strahu od njihovih projekata. Cilj je korigovati negativan imidž Novog puta svile, uveren je Frank Ziren. Na drugom forumu Belt & Road odnosno Novog… »
Promene granica i balkanska Pandorina kutija

Promene granica i balkanska Pandorina kutija

Dojče vele 25.04.2019
Pred konferenciju o zapadnom Balkanu u Berlinu nemačka štampa se bavi pitanjem mogućih posledica razmene teritorije između Srbije i Kosova. Tagescajtung objavljuje opširan tekst novinara Eriha Ratfeldera o mišljenju stanovnika na severu Kosova i na jugu… »
#Generation99: Edon

#Generation99: Edon

Dojče vele 25.04.2019
Rođen je 1999, samo par meseci posle rata. Kaže da mu je veoma važno to što je rođen u slobodi. Kako godina rođenja oblikuje njegov život? Kako vidi budućnost u susedstvu između Srba i Albanaca? 1999 – Rat. Progon. Gubitak. Ta 1999. godina je bila veoma… »
Promenljivi kurs Evrope prema Libiji

Promenljivi kurs Evrope prema Libiji

Dojče vele 25.04.2019
EU i dalje priznaje vladu u Tripoliju, ali kod Francuske se očigledno javljaju sumnje. I dok demonstranti zahtevaju kraj francuskog uplitanja, general Haftar napreduje. Kada je reč o spoljnoj politici, svaka reč je važna i zbog toga je ponekad posebno… »