Izvor: 24 Sata/Svet arhiva vesti 06.11.2016

Pravo lice raka: Fotografija bolesne devojčice uz koju je svaka reč suvišna

Pravo lice raka: Fotografija bolesne devojčice uz koju je svaka reč suvišna

24 Sata 06.11.2016
Endi Vilan iz Lankašira u Engleskoj postavio je sliku svoje četvorogodišnje ćerke na Fejsbuk. Međutim, ovo nije obična slika, jer Džesika Vilan boluje od teškog oblika raka i ostalo joj je samo nekoliko nedelja života. Na slici se vidi da ova… »
“Devojčica iz Avganistana” u zatvoru

“Devojčica iz Avganistana” u zatvoru

24 Sata 06.11.2016
Šarbat Gula, poznatija kao “Devojčica iz Avganistana”, koja je krasila čuvenu naslovnicu magazina “National Geographic”, proglašena je krivom zbog falsifikovanja dokumenata i ilegalnog boravka u Pakistanu. Steve McCurry, photojournalist, is… »
Lik zarađuje hiljade evra mesečno na bogatim klincima, a ne mora ništa da radi

Lik zarađuje hiljade evra mesečno na bogatim klincima, a ne mora ništa da radi

24 Sata 06.11.2016
Ako su vam bahati klinci Instagrama bili odvratni, šta reći za ovo? Društvena mreža samo za bogate, Rich Kids, zapravo je verzija Instagrama koja se plaća - hiljadu evra mesečno. Za tu cifru oni postaju deo virtualnog kluba osmišljenog samo za… »
Tražio je od drugarice golišavu fotku, bolju nije mogao da dobije

Tražio je od drugarice golišavu fotku, bolju nije mogao da dobije

24 Sata 06.11.2016
Šesnaestogodišnja Riz Hebert je na genijalan način odgovorila drugu iz škole, nakon što joj je poslao pomalo nepristojnu poruku. via GIPHY Sve je počelo najobičnijom konverzacijom i porukom: “Šta ima?“. Riz je odgovorila drugu da planira da se… »
Vegetarijanka je posle 22 godine probala meso - i u trenutku shvatila šta je sve propustila

Vegetarijanka je posle 22 godine probala meso - i u trenutku shvatila šta je sve propustila

24 Sata 06.11.2016
Ova devojka više od dve decenije nije isprobala bilo kakvo meso, pa je rešila da konačno, posle toliko godina apstinencije, sebi da malo oduška. Stefani Potakis radi u američkom satiričnom magazinu „The onion” i posle dvadeset dve godine… »