Dobro jutro
Danas 10.11.2019 | Piše: Ivan Džidić
Jutros, a meni je to jutros ravnopravno svako jutro u koje čujem, u osam redovno, zvono alarma, po ko zna koji put krenuh u raspravu sa samim sobom, rekoh što ti to treba, gdje ćeš…
I stvarno, gdje ću, moglo bi mi jutro biti i malo kasnije, kad još od studentskih dana „kapnem“ uglavnom rano, oko tri. Ali eto, neka od autoimunih bolesti, neizlječiva, a i neublažljiva – da mi kao ni neko ni nešto ne promakne. A i da na vrijeme završim sa pravilno raspoređenim bombonama, pa da sam rahat. Najprije krenem sa pripremama za izdržati dan. Topla limunada, dvije bombone za „luđake“, pa po kahvi i cigarama. I odmah na N1. Da mi ne promakne neka od
