Užički neizdrž

Bile jednom sedamdesete dvadesetog veka, u zemlji ušuškanih gradića s ponekom niskom socijalističkom zgradom, mesnim zajednicama smeštenim u kućama zadužbinara ili onim hladnijim, manje gostoljubivim, oduzetim reakciji kao višak prostora; razlikovali su se pomalo kuda i kako protiče reka, koliko joj je korito uhvaćeno kamenom i koliko ulica imaju na ravnom. Bile su one i nama, Užičanima, ali u jutarnjoj magli naše kotline sunce se probijalo između zgrada toliko