Prvi maj. I opet smo sretni. Ponekad.
Velike priče pre 21 dana | Piše Elameri Škrgić
Sad slavimo što nas još ima, slavimo razum koji nam je ostao i rad koji nas je spasio. U vrijeme retradicionalizacije na stereoidima - to se zove duh
Prvog maja najvećeg porodičnog praznika na didovoj zemlji nestrpljivo bi se skupljalo njegovih i majkinih desetero djece, potomaka, zetova, snaha, badža, tetaka, tečića… Iz Sinja, Banje Luke, Zagreba, Labina, Bileće, Beograda, Kladuše. Navirali bi sa svih strana vidjeti se jer to je bilo naše vrijeme u godini. Slavili smo ugodu bliskosti s ljudima koji liče jedni drugima obrvama, očima, govornim manama, sklonostima, željenom omjeru šećera i mlijeka u kafi. Čudesna
