Tragedija pripada pojedincu
Velike priče pre 1 dan | Piše Stefan Đukić
Jedan grad je bio najsvetije mjesto i najveći ambis. Kao da grad ne čine ljudi, kao da nisu ljudi ti koji su bitni, koji su suština
Januarska ulica raskvašenog snijega djeluje kao i svaka druga u ovim neradnim danima. Hladno je, nema vjetra, ali studen ide direktno u kosti, šta god obukli, kako god se pripremili. Da ima vjetra, da samo na trenutak krene, rekli bismo da “uši otpadaju”. Uprkos tom i takvom vremenu, jedan pas mirno sjedi na vrhu ograde. Mirno sjedi i čeka. Okolo njega tišina. Vazduh nije samo hladan, on je i zimski, osjeća se u njemu miris dima sagorelih drva kojima se griju
