Poruke (iz) cevi
Danas 18.11.2018 | Piše: Božidar Andrejić
Dok razmišljam kako nam onim burgijama za lobotomiju ubrizgavaju kič u (ob)liku gipsanog konja što po pustinji trga Slavija vuklja onu kočiju, ne mogu a da se ne podsetim nedalekog, bagremoreda u beogradskoj NJegoševoj ulici. (A dok čitate, molim, mislite šire od drvoreda.)
Pre izvesnog broja godinica, zamenik sadašnji, a bejaše tad, čini mi se gradski menadžer, a svakako komšija drvoreda, objavi jednu lepu akciju. Posadiće se novo drveće, a poređaće se, prvi put u istoriji, i tamo gde ga nije bilo. I bi tako. Svakodnevno prolazim kraj tog bagremovog stroja, zapažam, razmišljam i pitam se… Ko je zadužen da brine o bagrem-drveću? Jer, terensko istraživanje (hvali me, matorog, urednik što se ponekad ovi kolumničići
