Razgrtanje iverja crnog čvrstog drveta
Danas 27.01.2019 | Piše: Dušan Miklja
KOLEGIJALNO Razgrćući iverje ebanovine (crnog čvrstog drveta koje raste u Africi i Istočnoj Indiji) čije je ime Kapušćinski podario naslovu svoje knjige (Rišard Kapušćinski: Ebanovina: Moj afrički život, prevela LJubica Rosić, Samizdat B92, 2018) otkrio sam da smo u vreme velike gladi boravili zajedno u Adis Abebi, da smo prolazili istim afričkim bespućem i, najzad, da smo među gerilcima i državnicima imali i neke zajedničke prijatelje.
Ne mogu se, ipak, pohvaliti da sam ga upoznao niti da smo se, makar, samo sreli. Za utehu su ostale njegove knjige koje su možda najverodostojnije svedočanstvo jednog belog čoveka o Africi. Da i ne govorim o ushićenju što sam u Ebonovini obnovio sećanja na puteve, predele i ljude koje sam – bez i trunke pomisli da se poredim sa čuvenim poljskim i svetskim novinarem – doživeo na istovetan ili sličan način. U toj meri čak da smo na doslovno istom
